Ja sam pristalica, a volim misliti da sam i idejni začetnik “plemenitog egoizma” (budući da nisam dovoljno obrazovana i/ili informirana, ljubazno molim sve pametnije od mene koji bi me mogli ispraviti ukoliko si pripisujem nezaslužene zasluge glede ove moje tvrdnje, da to naprave te da me upute na "korisno štivo" kako se ne bi i dalje javno brukala).
Vjerujem da će to postati paradigma trećeg tisućljeća. Plemeniti egoizam temelji se na tezi da samo iz čistog egoizma može proizaći iskreno altruistična gesta.
Samo da bi to funkcioniralo prvo bi svi trebali prihvatili egoizam kao nešto prirodno. Jer svi smo mi, zapravo, egoisti samo nas društvo tjera da to skrivamo i da ga se sramimo.
Potisnuti egoizam uzrokuje frustracije koje su temelj gotovo svih problema današnjeg čovječanstva, od pretjeranog materijalizma i opterećenosti fizičkim izgledom pa do ratova i ostalih sranja na globalnom nivou.
Pogledajte samo kako amerikanci “pomažu” Iraku, kako bogate zemlje svojim kreditima pomažu siromašnima.... Jebo ti takav altruizam. Sve su to naša koprcanja u vlastitim frustracijama.
Samo, teoretski ovo dobro zvuci, malčice je drukčije u praski.
Na žalost, dok god ljudi očekuju od drugih da brinu za njih, dotle si pojedinac teško može dopustiti egoizam.
Najistaknutiji primjeri "lošeg altruizma" jesu majke. One se stalno žrtvuju. Spremne su sve napravit za svoju djecu. Ko vučice bdiju nad nama i na najmanji znak opasnosti spremne su na bitku za naše dobro. I ne samo to. One se svakodnevno, i u najbanalnijim sitnicama, stalno žrtvuju za nas, naše interese stavljaju pred svoje.
Mene to grozno živcira. A ne možeš im ništa reč jer znaš da one to rade u najboljoj namjeri bez ikakvih zlih planova. Svojom žrtvom nerijetko samo zakompliciraju situaciju, ali nitko i ništa ih ne može zaustaviti u njihovoj požrtvovanoj misiji.
E, ali nedao bog da se nađeš u situaciji kad ti želiš napraviti nešto s čime se one ne slažu (jer, naravno, Majke uvijek znaju šta je najbolje za nas) vrlo brzo ti podasteru račun svojih žrtvi, koje nitko nije tražio od njih već su se same na njih odlučile, ali nema veze, sve su to one za nas napravile, i nije njima bilo teško, ali zar im to hvala...
A da ne spominjem "ljubavne trokute"! Znate ono, imamo dvoje ljudi koj se sviđaju jedno drugom ali njezina/njegov frend/ica je baš zaljubljena u njega/nju pa onda ovo dvoje bisera odluče da ne mogu biti zajedno jerbo će povrijediti ovog trećeg. I tako umjesto jedne nesretne osobe imamo tri nesretne osobe! Mislim...
Da se razumimo, malo ko od nas je imun na taj suludi altruizam i svi smo bar jednom se uhvatili kako izgovaramo tu famoznu rečenicu "Zar mi je to hvala?!", ali mislim da moramo raditi na tome da ga prerastemo, da si priznamo i poštujemo našu egoističnu prirodu te da se naučimo živjeti u skladu s njom.
To nikako ne znači da trebamo biti prljavi, pokvareni i zli... nikako!
To samo znači da svatko treba biti prvo odgovoran za sebe, a tek onda za druge.
Post je objavljen 20.11.2006. u 16:08 sati.