Marketing
povratak isčezle priče
Zvali su ga Klokan jer je tek dvije-tri godine ranije doselio iz Australije i govorio s jakim akcentom i često tražeći riječi. Lik mu je odavao prekomjerno hranjenje hamburgerima i junk-foodom. Ljudi su ga podnosili uglavnom zato jer se gurao častiti i kad je trebalo i kad nije trebalo, pa nikoga nije začudilo kada je pozvao na rođendan sve i svakoga uz napomenu da se može povesti koga god se hoće, što više to bolje.
Kada se u prizemlju i vrtu njegove prostrane kuće natiskalo već dvjestotinjak ljudi, iznenada je počeo juriti između grupica uzrujano vičući:
- Čujem da je ovdje neka Srpkinja! Neću Srbe među svojim gostima! Tko ju je doveo? Gdje je?
Zaga se sledila i problijedila. Rođena u Zagrebu, odrasla u Zagrebu, zagrebčanka od glave do pete, nije se još stigla snaći, a zapjenjena gromada kojoj je navrla sva krv u glavu nahrupila je preda nju. Na trenutak je ostao zatečen koliko je zgodna i seksi, jedna od onih za kojima inače može samo sliniti izdaleka, a još se bila posebno dotjerala jer u posljednje vrijeme nije mnogo izlazila, no bio je u zaletu i svjestan da ga sad svi gledaju, te se izderao još goropadnije kao da nadoknađuje trenutnu zabunu:
- Odmah napusti moju kuću! Marš van!
Bez riječi se okrenula i krenula prema izlazu. Svi su ukočeno pratili što se zbiva, te se razmaknuli oslobađajući joj put. On mi se snishodljivo obratio, no u nastalom muku odjeknulo je s kraja na kraj:
- Ti, naravno, možeš ostati. Uvijek si dobrodošao…
Odložio sam čašu:
- Ja, naravno, idem za njom.
Prošao sam kroz uzvanike kao između gomile voštanih figura i sustigao Zagu da smo izašli zajedno. Jesam li u krivu kad pretpostavljam da je Klokan još danima masturbirao prisjećajući je se i maštajući kako bi bilo lijepo da ju je sreo u povoljnijim okolnostima - recimo negdje u dubokoj šumi, on s puškom, a ona mu prepuštena na volju - bez svjedoka i s dovoljno vremena na raspolaganju?
Post je objavljen 20.11.2006. u 14:07 sati.