Marketing
Komemoracija za vještice u četvrtak u Zagrebu!
Slijedom događaja na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina, sa svih strana u javnom prostoru možete čuti "zločin je zločin", neovisno o tome tko ga je počinio, a jasno je i da "žrtve su žrtve", pa čak i kada se radi o ženama.
Sve ono što nam se čini tako kristalno i nedvojbeno jasnim često nije ni blizu svijesti ili sjećanja.
Zaboravljajući nevine žrtve, mi ih zapravo ponovno žrtvujemo.
Ženska mreža Hrvatske ove godine u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u četvrtak 23.11.2006. u 11 sati organizira okupljanje nazvano "Zaboravljeni femicid" u svrhu odavanja počasti i izražavanja sućuti nevinim ženama koje je spalila Sveta inkvizicija u svojoj višestoljetnoj beskompromisnoj i okrutnoj „borbi za obranu vjere od hereze“. Izbor mjesta komemoracije na Dubravkinom putu, nije slučajan jer je tu spaljena Magda Herucina, zadnja žena koja je u Zagrebu optužena za vještičarenje.
Već sam pisala o tome kako su progoni vještica jedno od najmračnijih razdoblja ljudske povijesti koje je trajalo gotovo četiri stoljeća . Strah od „zlih“ i „opasnih“ vještica dolazi iz pučkih vjerovanja, a crkva ga je poticala i institucionalizirala kao Svetu inkviziciju. Inkvizicija je istražno tijelo crkvenih vlasti Rimokatoličke crkve koju je 1231. godine pokrenuo papa Grgur IX, a 1252. godine papa Inocent IV dao je službeno dopuštenje za primjenu mučenja kod hereze.
Prema inkvizicijskom naučavanju vještičja magija je antipod kršćanskoj religiji, njeguje kult đavla te s njim sklapa ugovor. Pod utjecajem skolastike sudbeni postupak vršen je kao istraga protiv hereze. Zastrašujući zvuče i sami naslovi udžbenika inkvizicije čak i bez ulaženja u njihov sadržaj (Bičevi, Maljevi, Mravinjaci, Šibanja, Vješala...).
Postoje dvije faze progona vještica. U prvoj su vođeni mahom pojedinačni procesi, a druga faza su masovni progoni i procesi koji su puni zamah dobili nakon pojave knjige „Malj za vještice“ odnosno „Malleus Maleficarum“. Malleus je djelo dvojice dominikanaca, Henricusa Institorisa (Kramera) i Jakoba Sprengera, objavljeno 1486. pod patronatom pape Inocenta VII. U tom periodu inkviziciju provode najvećim dijelom dominikanci te manjim dijelom franjevci, odgovorni jedino Papi. Prema Malleusu vještice i vračare surađuju s đavlom, tvrdi se da one crpe snagu iz seksualnih odnosa s demonima i vampirima, da šire bolest i smrt te da je jedino moguće očišćenje grešnice od tog zla spaljivanje. Sudac je istovremeno bio i tužilac, a priznanje i pokajanje nisu oslobađali optuženu (3/4 slučajeva su bile žene). Premda su stradavali i muškarci, na progone heretika/vještica može se gledati kao na femicid (genderised mass murder). Ukupno gledajući, jasno je da su panika i masovna histerija prema vješticama neodvojive od stigmatizacije žena i njihovog podređenog društvenog položaja u tom razdoblju. Povijesno je ukorijenjeno shvaćanje da je ženska snaga i žensko zlo vidljivo u povezivanju vještičje magije i žena.
Kotač za rastezanje
Nakon 1500. godine, progoni heretika/vještica su postali pravi masovni fenomen tek kad su ih usmjerili prema ženama. Citat iz Malleusa „da je žena po svojoj prirodi instrument Sotone“ govori sve o nakani Malleusa i njegovih tvoraca. Važno je znati da je Malleus bio vrlo široko upotrebljavana i raširena knjiga/priručnik koja je bila jedna od prvih tiskanih knjiga uopće na tek izumljenom tiskarskom stroju u više od 20 izdanja. Iz današnje perspektive ovo je teško zamislivo ali je zaista istinito. Maleus se izdaje i danas, nedavno sam ga pronašla kod jednog izdavača na Interliberu. Zgrožena samom spoznajom, nisam ga se usudila niti uzeti u ruke.
Mizoginija u doba Inkvizicije, koja je vodila rodno specifičnom genocidu, bila je vrlo intenzivna kod muškaraca, ali jednako tako i kod žena, kao odraz tadašnjeg stereotipnog poimanja spola i roda. Sama sumnja bila je dovoljna za osudu. Sadističke sprave poput „konja“, „kotača“, „španjolske čizme“, govore o „maštovitosti“ mučenja koja su vršena pod patronatom Crkve.
Stolica sa željeznim šiljcima
Javna ceremonija pogubljenja heretika nazivala se auto da fe (na starošpanjolskom “čin vjere“) i najčešće se odvijala u vrijeme Svih Svetih. Svatko je mogao biti optužen da je vještica: starije žene zbog nedostatka ljepote, lijepe, mlade žene zbog toga jer su privlačile pažnju muškaraca, siromašne žene jer su bez ičega, imućne žene zbog imetka koji je izazivao zavist. Ti su zločini imali i ekonomsku pozadinu jer je prema kanonskom pravu nakon osude slijedila zapljena imovine vještice.
Piramidalni šiljak za mučenje prodiranjem u tjelesne šupljine
U Hrvatskoj sve do 15. stoljeća nije bilo drakonskih progona vještica. U ranom novom vijeku, osobito krajem 17. stoljeća, često je bilo vremenskih nepogoda, slabog uroda i neimaštine za što su optuživane vještice-coprnice-štrige-morne. Procesi su vođeni kao i u drugim dijelovima Europe: optužnicu je podizala Sveta inkvizicija koja je nadgledala postupak svjetovnog suda a taj se pravni postupak sastojao od zvjerskog mučenja koje je najčešće završavalo egzekucijom.
Sprava za mastektomiju (kidanje dojki)
Važno je također spomenuti da je 12. ožujka 2000. godine Papa Ivan Pavao II u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, u godini posvećenoj povijesnom kajanju za grijehe Crkve, zatražio od kršćana katolika opće pokajanje za grijehe i promašaje iz prošlosti spominjući poimence križarske ratove, inkviziciju, progone Židova i Roma, uskraćivanje osnovnih ljudskih prava socijalno ugroženim pojedincima i skupinama drugačijeg svjetonazora, nepoštivanje dostojanstva i marginalizaciju žene, prodaju ljudi itd.
U istom govoru Papa izjavljuje: „Kako šutnjom prijeći preko različitih oblika nasilja koja su počinjena u ime vjere?“
Postoje i danas stavovi katoličke crkve i drugih religijskih tradicija koji oštećuju i ponižavaju žene.
Ženska mreža Hrvatske ove godine odaje počast svim ženama žrtvama progona i zlostavljanja uz parolu:
„Nedopustivo je čekati nekoliko stoljeća kroz koja se gomilaju nove nepravde i nove forme nasilja protiv žena.“
Stoga ste svi pozvani da se pridružite komemorativnom skupu „Zaboravljeni femicid“ (u četvrtak 23.11.2006. u 11 sati na Dubravkinom putu)na kojem će govoriti:
• Suzana Kulović, psihijatrica: Politički diskurs zaboravljenog femicida
• Neva Tölle, Autonomna ženska kuća Zagreb: Optužnica i zapisnik jednog ročišta sudske rasprave u procesu protiv Kate Cankovice. Sud grada Zagreba, 1629. godina.
• Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske: RadioVatikan, 27.02.2006. Treći međunarodni seminar „Dominikanci i inkvizicija“
• Ankica Lepej, umirovljenica, nadam se da je se sjećate!: čita svoju pjesmu „Svjedočenje vjere“
Ako kojim slučajem ugledate Medvjedicu među hrpom žena tamo, to sam sigurno ja!
Da ne završim samo s crnjak fotkama u postu!
Post je objavljen 20.11.2006. u 11:12 sati.