...Zadere se Pišta i pohotno stisne volan!!!
Ma stvarno divan dan, obozavam nedjelje, a i tko ne bi...
Kao pravi mali pionir, pocela dan radno, prevela staroslavenski (Žagare, imate moj br, sto se ceka?), cak UZIVALA prevodeci (totalno propadanje mog imiđa), i zavalila se tamo gdje i pripadam, u krevet... priznajem, jucer sam jos i imala gresne misli o zvanju odredjenih ljudi na kavu, ali te misli su otpale sa prvim mirisom jutarnjeg caja...
Ne samo to, jos sam odg na pitanja iz lingvistike (odvratna sam, eutanizirajte me, molim vas!) i odvalila natrag u krevet. Toplina i lijenost je vladala, ja sam medo usred hibernacije, samo mi je falio netko da me coha po skembi.... frrrrrrrrrrrrr
Macka me navukla i sad sam hebeni ovisnik o predenju. Inace se podosta bojim te mace, ima zelene oci, gleda me kao na obrok... s nekom pohotom... jos jedan dokaz da sam jedan obican mis, sasvim malen nevazan stvor...
Silom prilika sam morala odvuc se i dat jednom klincu instrukcije iz kemije (fuj), pobrat pare (jes!) i vracat se doma. To je jednostavno bilo okrutno...
Ali sada sjedim na svojoj najdrazoj stolici (stara ju je vec htjela bacit, al nisam dala), otusirana, oprane kose (shauma – jos malo jaca kosa i moci ce pretuc nekog), mirisim na kilometar svjezinom. Radim ono sto najvise volim – brljam bez veze.sve je divno...
Po glavi mi se povlace neke primisli...
Mozda da pojasnim to pjesmuljkom koji sad slusam...
Doslovni prjevod s rus:
„bili smo u diskacu, rekoh da volim portvejn, a ti si rekla da to nije moderno, out i fuj,
A ja zelim it tvojim seksualnom objektom!“
Hahaha!!!
Ma uglavnom, sad mi se caga. Al se moram zadovoljit samo mrdanjem nogicom.
A, da, must napomenut, danas je taj dan kad cu poslat obecani mejl odredjenom covjeku. Covjek broj 2.
Ta sjena ce me dugo pratit, zar ne?
U stvari, smatram da mu dugujem vise od nezadovoljnog izraza lica kad cu stisnut „enter“ za slanje, al se ne mogu natjerat. Opet objasnjaanje da ja njega ne mrzim (to je pjesmica koju sam vec naucila napamet: ali ja tebe ne mrzim, ti si odlicna osoba, ali ja se ne mogu vise nadmetati sa tvojim uvjeravanjem samog sebe da ne vrijedis)... bleeee
Dashenjka-tjesiteljica. To sam ja. Rame mi se vec pokrilo zuljevima od vasih suza, ali nema veze, ja sam jos uvijek tu, i namjeravam bit. Samo dajte, da vidimo koja suza vam je najtoplija! Dont mind me, ja sam tu za vas!
Zasto gomilati osjecaje kad mozete to sve istresti na mene?!
Hell yeah!
Cekaj, dasha, pa kako to da prekidamo, ja sam mislio da je sve super, kako cu ja bez tebe, pa ti si jedan divan potencijal! Imam ti jos toliko za ispricat! Mama me nije pustila na vrtuljak, djeca me gadjala kamenjem, nisu mi htjeli objavit pricu u nekom casopisu koji mi nije znacio nista... Ti si tako divna, samo me ti rezumijes...
Nije istina. Samo sam ga ja htjela saslusat. Inercija je gadna stvar. Pocelo s njegovim pricama o putovanjima. Graet, to volim jako. Pa price o djetinjstvu. Zanimljivo... Price o faksu. Zasto ne? Price o tome kako sam ja divna. To sam znala i sama, ali ok. I onda je krenulo o tom kako ga nitko ne razumije, on tone a ja sam njegova slamka. I samosu krenule varijecije na tu temu s povremenim prekidima koje smo trosili na njegove predaje o tom kako on mene voli. Moje vrline. Moje mane (ne zna se sto je vise volio). Ja na gradele. Ja pod pekom. Ble...
I tako mi dopizdilo.
A sada, 2 god poslje mu moram slat mejl. Kako sam. Sto ima novog. Jos malo uvjeravanja da ce sve bit ok.
Ma necu sad o tom.
Divan dan ce trajat do svog kraja, ergo saljem mejl nakon ponoci. Nisam magare!
Jer danas je sve ok.
Na uho mi svira neki ciganski romans. Nasla neki jos bolji sajt o drakuli i popunila znanje. Pocela citati Otella. Opet. Odlucila voditi Velicanstvene u kazaliste na svoj rodjendan. Otkrila nove granice u kolkicini cokolade koju mogu pojest. Prekrsila sam negdje 10000 higijenskih zapovjedi s macom (cista je!).
I sad sam mina i zadovoljna. To volim.
Mir i zadovoljstvo
Fali mi čaja u organizmu...
Odoh.
Post je objavljen 19.11.2006. u 23:59 sati.