Marketing
Vinari i planinari se vole javno
Tužna je nedjelja kada se na planinarski izlet krene bez najbolje prijateljice na svijetu 
koju je jedva mjesec dana nakon što se oporavila od dugotrajne križobolje ista ta boljka ponovo nemilosrdno dohvatila. 
Da stvar bude još gora, u prošlu je nedjelju Ericca imala rođendan za koji se unaprijed veselila kako će ga proslaviti na planinarskom izletu u društvu prijatelja, a na kraju je ispalo da je ostala kod kuće, u krevetu, bolna i nemoćna. Ali ne i zaboravljena od istih prijatelja planinara, a također i još više drugih neplaninara koji su je cijeli dan obasipali telefonskim pozivima i SMS porukama s najljepšim željama za brzo ozdravljenje i svaku drugu sreću. 
A na povratku s izleta su joj ti isti ranije spomenuti planinari došli i osobno čestitati rođendan i počastili se finim kolačima 
koje je unatoč teškim bolovima marljivo pripremila. 
Zato ovaj post posvećujem njoj sa željom da se ovaj puta puno brže oporavi jer planinska staza bez nje nije ista kao kada i ona njome kroči. 
Martinje i krštenja mošta u vino jedan je od najvažnijih događaja u godini u vinorodnim krajevima, a planinari se tradicionalno pridružuju i sudjeluju u takvim događajima. 
Nakon obilježavanja početka berbe krajem rujna u Feričancima, slijedeća kontrolna točka u vinskom procesu je bila proslava Dana Svetog Martina koja je ove godine održana u nedjelju 12. studenog u Požegi. 
Evo malo o povijesti grada.
Grad Požega nalazi se u plodnoj dolini, koja je uokvirena slavonskim gorskim prstenom Psunja, Papuka, Dilja, Krndije i Požeške gore. Iako jugoistočno položena u toj Zlatnoj dolini. koju su još Rimljani zvali Vallis aureae, ona je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave (koja se spominje u dokumentima već od 1227. godine), a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta.
Dakle, Požega vrlo rano postaje središte velikog vlastelinstva, a srednjovjekovni grad postaje središtem trgovačkih, obrtničkih, upravnih, vojnih i crkvenih funkcija za širu okolicu. Požeška županija spominje se po prvi put već 1210., a crkvena župa 1232. godine. Razvoj upravnih funkcija od osobite je važnosti za Požegu, dok su veliki obol tom razvitku dali i crkveni redovi pogotovo Franjevci, Dominikanci, Pavlini i Isusovci. Sakralni spomenici, uz profiliranu staru gradsku jezgru, koja je "zaokružena" osobito u doba baroka, daju Požegi draž jednog od najljepših sjevernohrvatskih gradova.
Požega je kroz stoljeća, pa i u vrijeme teškog bremena turske vladavine (od 1537. do 1688.), bila funkcionalno središte bogate agrarne okolice. Međutim, od osobite važnosti bio je razvoj trgovine i obrta. To pogotovo vrijedi za razdoblje baroknog 18. i postbaroknog 19. stoljeća, kada životom Požege dominiraju udruženja trgovaca i obrtnika (cehovi). Okolna prirodna bogatstva, poput poljoprivrede, vinogradarstva, šumarstva, rudnog blaga i slično, omogućuju u Požegi tijekom 19. stoljeća i pojavu većih manufakturnih radionica, pa i industrije. Ovaj razvoj potpomognut je izgradnjom makadamskih putova (od marijaterezijanskog vremena nadalje), te osobito potezanjem srednjoslavonske željeznice (od 1894. godine). Godine 1850. u Požegi djeluje već 282 obrtnika, te dvadesetak manufakturnih radionica i trgovačkih firmi.
Usprkos sjedištu županije i župe, te drugim važnim funkcijama, broj stanovnika u Požegi, baš kao i u ostalim glavnim gradskim središtima sjeverne Hrvatske, nije bio velik. Nagliji porast broja stanovnika, koji je rezultat preseljavanja iz okolnog ruralnog područja, Požega bilježi tek intenzivnim procesima industrijalizacije tijekom ovog stoljeća, posbice nakon drugog svjetskog rata. Danas u Požegi živi preko 22.000 stanovnika. Požega opet postaje županijsko središte početkom 1993. godine, a u jesen 1997. i sjedištem nove biskupije, te sjedištem Veleučilišta 1998. godine. Požeška županija broji danas oko 86.000 žitelja, a biskupija i nešto više. Staro sjecište putova i ljudi, koje je ponešto izgubilo povlačenjem podravskog, a osobito posavskog modernog prometnog smjera, opet danas dobiva na vrijednosti. Požega je samo jedna.
(Iz "Hrvatski zemljopis" br. 29/97)
Mjesto okupljanja planinara iz cijele Slavonije, a bogami i iz Rijeke, Zagreba, pa i drugih krajeva bio je Trg Svetog Trojstva, središnji trg Požege.
U središtu trga stoji Kužni stup s kipom Svetog Trojstva, ...
a oružuju ga Franjevački samostan i crkva Svetoga Duha, ...
... Cehovska ulica, ...
... gradska kuća.
Tu uz sam trg domaćini su smjestili ogroman šator koji se spremao ugostiti veselu planinarsku družinu, ...
a u ovo tmurno jesenje jutro bio je još potpuno prazan.
Duga povorka planinara krenula je Fratarskim putem uz obronke Požeške gore koji započinju neposredno od središta grada, pa se već nakon desetak minuta hoda pogled pružao na panoramu grada i pojedine markantne objekte kao što su katedrala Svete Terezije, ...
... Franjevački samostan i crkva Svetoga Duha, ...
... crkva Svetog Lovre, ...
... Grko istočna crkva Svetog Georgija.
Planinarska staza prolazi predjelom zvanim Sokolovac na kojemu se nalazi nekada zasigurno lijep Križni put, no sada potpuno neodržavan i zarastao u travu i drač.
Uskoro se pred nama otvorio vidik na brežuljkast kraj pun vikendica i klijeti usađenih u zelenilo prošarano bojama poodmakle jeseni.
Kolona je svratila i do Domovinskog križa.
Ovo je mjesto na nešto većoj visini i s njega puca pogled na panoramu Požege, cijelu Zlatnu dolinu i Papuk i Krndiju u daljini koji je omeđuju sa sjeverne strane. 
Cijelim krajem su dominirali smeđe – žuti tonovi jeseni, no nekako sumorni zbog prilično guste naoblake.
Kao i ovo stablo u završnoj fazi odbacivanja stare odjeće.
Ovo je i vrijeme vinogradarskih priprema za novu sezonu.
A za ovakav prizor je uvijek dobro vrijeme.
Put je uskoro poveo kroz šumu dobro prorijeđenog lišća na granama, ali zato bogatog šuštećeg saga na stazi.
U ovo doba jedino cvijeće bilo je ovo u šeširu jedne simpatične gospođe.
Nebo je cijelo vrijeme najavljivalo kišu koja je u jednom trenutku i započela, pa je trebalo upotrijebiti sva moguća zaštitna sredstva 
No, kiša je ubrzo prestala, što je i ovu vjevericu potaklo da ponovo izađe na svjež zrak. 
Tako se polako približio i kraj našeg hodanja povratkom pored kapele Svetog Filipa i Jakova ...
... ponovo na Trg Svetog Trojstva do velikog šatora koji je odjednom oživio od žamora ogladnjelih planinara koji su odmah formirali red u želji za porcijom graha.
Nakon dobrog graha dobro je i zasladiti se s malo gužvare od maka ili oraha.
Sve je to bilo popraćeno veselom pjesmom tamburaškog orkestra ...
... tako da je cijelim šatorom zavladalo dobro raspoloženje. 
A kako je ovo bio skup posvećen Svetom Martinu i krštenju vina, na red je došao i taj obred. Praćen tamburašima, u šator je pristigao i Sveti Martin s dva ministranta.
Obredom krštenja mošta u vino svi prisutni, a predvođeni Svetim Martinom mole se za dobru kvalitetu vina, očuvanje pred kvarenjem, dobro raspoloženje onih koji ga piju, kao i još bolju berbu naredne godine. Kako je na svakom krštenju potrebna nazočnost krsnog kuma, tako je i ovom vinu kum bio Zdravko Ronko, župan požeško-slavonski ...
... koji je za uspomenu na ovaj događaj dobio kumovnicu. 
Ostatak popodneva je protekao u veselju, pjesmi i plesu koji povezuju vinare i planinare ostavljajući im lijepe uspomene u očekivanju slijedeće kontrolne točke vinskog procesa.
Tako je protekla još jedna nedjelja u nizu ove natprosječno lijepe jeseni, a do narednog javljanja srdačno vas sve pozdravljam. 
Post je objavljen 19.11.2006. u 17:33 sati.