Najdraža pjesma moje bake Aurele

Višnjine boje šal

Ja o prošlosti ne mislim više
i ne žalim svoj minuli san,
samo sjećanja mnoga mi nudi
tamno-višnjine boje šal.

U tom šalu ja njega sam srela,
svojom ljubljenom zvao me tad,
šalom lice sam sakriti htjela
dok me nježno on ljubio mlad.

Zbogom ostaj mi, ljubljena moja,
s tobom rastanak tužan je taj,
kako divno ti sad lice krasi
tamno-višnjine boje šal.

A ja danas listam stare fotografije ... i slušam ruske romanse.
Pa sam se sjetila lica bake Aurele dok sluša svoju omiljenu romansu.
I čula njezin već drhtav glas kako je pjevuši ... tiho, za sebe.

Post je objavljen 19.11.2006. u 13:45 sati.