Izvinte što me nije bilo neko vrijeme vas dvije trije šta ovo čitate. Ajmo dalje ko da nije bilo pauze.
Naš momčić čijem smo porodu svjedočili eto porasto. Već ima desetak minus dva mjeseci i dovoljno je ojačao da stane na svoje dvije ne zna kak se baš zovu, al mu pomažu da radi krugove po krevetiću. Još nije počeo iskakati iz ogradice, kao što je to činila starija mu sestra u njegovim godinama da ne kažem mjesecima, ali kako je krenuo nećemo ni to dugo čekati. Zlatokosi zelenooki šarmer nije smio do prije dva mjeseca niti sjediti, a i dan danas je klimav dok samostalno sjedi, no njega to ne dira vele. Ignorira sve vrste igračaka, osim naravno pravih mobitela i daljinskih upravljača, i svaku pogodnu priliku koristi da se uspravi na noge. U dva tjedna naš je lola toliko ojačao da se bez problema drži za ogradicu, visi po njoj, žestoko skakuće po krevetiću i naravno svako malo mlatne tu slatku malu njušku o jelovinu obojanu matiranim vodenim lakom.
No to nije sve što je naučio. Frajer je skužio da ima glas. Ne da ima glas, nego glasinu. I ne srami je se upotrijebiti. Urla i ciči po cijele dane. U zadnjih par mjeseci sam ga čuo da plače samo možda dva-tri puta, ali arlauče od veselja i dosade po cijele dane. Bla-bla-bla, gu-gu, abl-babl, brblj-brblj... i slično, a onda iznenada počne vrištati ko Zinka Kunc ili još gore Maraja Keri, i tak sat za satom... Mali će prije propričati nego prohodati. Što je najgore, to nam je najmanji problem.
Naime, mališa je jutarnji tip. Da ljudi, svak ko ima bebu zna šta ovo znači. Lima na opće oduševljenje ukućana pada u nesvjest već oko sedam i po uvečer, ali je zato na nogama prije šest, i ajmo, do pola devet otpjeva i otpleše cijeli repertoar, Vesne Pisarović, Maje Šuput i naravno Vlatke Pokos... urliče li urliče. Da se razumijemo - ne plače, nego pjeva, skače po krevetiću i zavija ko vatrogasna sirena.
Ih, bilo bi super da je to sve. Sad mu rastu i zubi. Jedna presmješna doljna desna jedinica mu je već proklijala, a i druga braća se probijaju kroz desni. Nije mu bilo dovoljno što je ko bokser sve što postoji u kući stavio u usta i obilno zaslinio, nego se počeo buditi noću. Da, anđeo, kojeg smo prvih par mjeseci života toliko nahvalili kako je miran, tih i samozatajan, se povampirio. Zna se tak probuditi po tri-četiri puta do dva ujutro, onda bi konačno zaspao do pet kada bi se pokenjao (da prostite) i (naravno) ogladnio, te bi nakon promjene ulja, tekućina za prozore i punog servisa kočnica i amortizera, odbio ponovno zaspati sve do barem osam ujutro. Kronično umorna i psihofizički shrvana majka, kao glavni dežurni, bi nakon sve učestalijih halucinacija i gubitaka ravnoteže, oko šest ujutro, trenutak prije negoli će se onesvijestiti, zamolila pisaca ovih redaka da preuzme malog, jer će ga, citiram, bacit kroz prozor, ako ne prestane urlat, citat završen, na što bi se mi dečki, frajeri, momci, ljudine išli zekat u drugu sobu i raditi sve što i inače pravi muškarci rade. Gledat televiziju (stariji) i skakat po starijem te zahtjevat daljinski (mlađi).
I to je hodalo, da ne kažem šepalo, dok nisu okraćali dani. No, sad je u šest mvkli mvak, mrčina. Šta da radimo s vragolastim mališom koji ne zatvara usta dok se netko ne probudi, pa se onda oduševljeno smije kad vidi da je netko također budan u šest ujutro. Zaspat neće, glupo nam je palit svijetla, ne želimo ga navikavati na naš krevet, a ako ga i primimo u krevet, on se odma počne negdje verati i zahtjevati da mu pustimo prolaz do lampe, koju bi htio opet prevrnuti.
Trenutno je baka punica uskočila na ta dva jutarnja sata, ali ona večeras ide autobusom za Dalmaciju. Već se ježimo od dolaska sutrašnjeg jutra. Ne znam, Lastane, na izmaku smo snaga, pomozi. Ako nemaš pravi savjet, barem nam otvori onaj 060 pozivni broj za 4,88 kn po minuti, nek ljudi uplate u fond za kakvu insomničnu bejbi sitericu koja nema pametnijeg posla od četiri do osam ujutro. Ili da organiziramo dobrotvorni koncert za fond za razvoj lijekova za uspavljivanje i usporavanje živahne djece. Ajde ba molim te bar ti imaš veza u Saboru. Nek izglasaju nakakav zakon po kojem bi mogli dobiti odštetu od države ili nek nalože Centrima za socijalnu skrb da svim sredstvima, pa makar i odgojnim palicama, riješe ovakve teške zlouporabe dječjih prava od strane tih i takvih beba.
Očekujem tvoj odgovor rašireniih nogu, moj sandučić je gladan tvojeg pisma, unaprijed hvala,
Tvoj Džo
Post je objavljen 19.11.2006. u 13:27 sati.