Dalje dwellam. Vec pomisljam unjet tu rijec u svoj novi rijecnik. Popis rijeci koje opisuju stanje uma i tjela nakon niza cudnih i neobjasnjivih spleta okolnosti.
Totalno nebitno.
Nista nije bitno danas. Bila na kavi sa Jedinstvenima. Cudno kako naj ljudi znaju uvuci me u to neko svoje stanje koje se ne poklapa s mojim prirodnim, kao da sam u neku deku omotana, taj njihov pesimizam slash apatija. Rastanak. Pa razmisljanje. Ja sam u jednini. Singularium. Bas te neke moje „kvalitete“ su one osobine koje me otudjuju. Okruzena pesimistima, samotna u sreci (ona me prati ko pas lutalica). Slusajuci svoje decke, ne mogu se povezati sa njihovim pricama, aurama, nije bitno kako se to zove. Umorna sam ponavljati im kako je sve u redu a ako nije, bit ce. Zasto? Jer ja tako kazem! To je moja orijentacija, tako mi pise u horoskopu. A ovim mojim najdrazim idiotima se kompas okrenuo na drugu stranu. Sjever, sto li? Oj duzine i sirine....
Ocajna knjiga u busu mi nije nimalo uljepsala zivot, ako ikako mogu utjecat na vas zivot, dajte da to bude tako da vam nikad ne padne na pamet da procitate „ugriz smrti“. Priznajem, bila sam zavedena naslovom, ocekivala bar strastven ljubic da se opustim, da me zabavi, a kad ono prenapuhani krimic (sufiks –ic kao znak za umanjenicu), bez smisla i svrhe. Sve si mislim da cu opet perzvakavat „otella“. Ja ne znam kolko cu to puta ucinit da mi se prestane tako svidjati. „Ni mandragora, ni mak, ni drijemci svi, nece ti pomoci da usnes slatki san jucerasnji“. Ziva istina, u srednjoj su mi sve biljeznice bile posarane s tim citatom...
Mislim, fak mi, na stranu to kaj brijem kakti na tu originalnost, kao, sve je to djecja igra, ali kad me se stavi pred neko dijelo sa tom nekom snaznom porukom, ode originalnost. Mislim, sad kad pogledam na te moje neke recino nja knjige i filmove, svugdje je tu prisutna ista formula. Ljubav + strast + nemogucnost + po mogucnosti smrt jednog ili vise a najbolje svih likova.
Bas sam zahtjevna!
Ok, ovak post je inace otiso na sasvim drugu stanu nego sto sam ga namjeravala usmjerit, al evo, sad ste imali prilike pratit kako mi mozak skace. Nijesam sposobna odrzat kontinuitet, u raspolozenju, misljenju, nicem... ok, nicem je relativan pojam, ima par stvari, tzv velika postignuca, al mislim da svi znaju koja su to. Mislim da je vrijeme da se odjeavim.
Pozdrav.
Slusa se: tv u pozadini i sum kompa
Zeli se: tusiranje
Osjeca se: nista vise, samo zmazanoca po cijelome tjelu, predjoh granicu asarmantne necistoce i ostade samo svinjstvo.
Post je objavljen 18.11.2006. u 12:42 sati.