Tko se od starijih generacija ne sijeća Alije Sirotanovića, jugoslavenskog rekordera po iskopu ugljene mase iz bosanskih rudnika. Njegov publicitet sezao je gotovo u nedogled. Postavljenu normu premašivao bi za više od sto posto, poslodavac ga je isplaćivao po učinku, lokalna vlast nagradila udarničkom značkom, a federalna vlast je njegovu sliku s kacigom i rudarskim đozlukama stavila na novčanicu od nekoliko tisuća ili milijuna dinara. Slava je ipak bila najvažnija, slava stečena golim rukama - radom. Bila je veća od estradne slave Hanke Paldum, Alme Ekmedžić, jer su one plaćale svoje grudnjake, ako su im trebali, banknotama sa slikom Alije Sirotanovića.
I sâm sam mogao imati udarničku značku nekih 60-ih godina prošloga stoljeća kada sam širio bratstvo, i jedinstvo također, s onim Križevčankama, Slovenkama i drugovima iz Prokuplja, ali sam ju prepustio jednom drugom brigadiru kojega sam smatrao zaslužnijim od sebe. Koja je to naivnost, takve gluposti nikada nisu bile kool. A bilo je to na radnim akcijama izgradnje, tada, autoputa Ljubljana - Gevgelija.
Toliko o tim divnim danima kada su nas Nevenka i Jelica uvjeravale da se relaksiraju čitajući Marxov Kapital, a ne gledajući erotske sadržaje u Komitetu, dok je Usa u Komitetu bio iz uvjerenja, a ne zato što mu se nije dalo šivati kape.
Od 90-ih godina na ovamo udarničke značke i društvena priznanja primaju samo oni koji su izvršili metamorfozu koju su prepoznali državotvorci, ali i svekolike narodne mase. To su oni koji su dobivali zadatke na spašavanju posrnule privrede, tj. posrnulog gospodarstva, pa su ih zato i zvali Spasoje I i Spasoje II. Metamorfoza je izvršena brže no što se gusjenica pretvori u krasnog leptira. Udarnička značka bila je veća što su spasili više firmi u stečajnom postupku i poklonili tajkunima podobnim za rasprodaju njihovih vrijednosti i dodjeli otkaza stvarateljima tih vrijednosti.
Nikada nećemo saznati koliko su teške bile udarničke značke u devizama i njihovoj kunskoj protuvrijednosti, ali znamo koliko je teško ostati bez posla ili raditi za bagatelnu plaću kako bi stvarali kapitalizam hrvatskoga smjera.
Koliko je teško prihvatiti sve te Spasoje i sve tajkune koji su pokušali "pokrenuti" Sintal, Ventilator, dijelove DIP-a, "pokrenuti" gospodarstvo Ogulina HDZ-ovskim stilom "uzmi i rastoči", toliko je još teže oprostiti gradskoj vlasti koja je proračune u onim zlatnim godinama Bechtelova prisustva uzela i rastočila. Sada će ovih 30 mijuna kuna dara - oročiti (!?). A trebala je sav taj novac uzaludno utrošen na kozmetiku grada (ne mislim da dobar dio nije utrošen i u prave svrhe) oročiti tako da se iškoluje dobar dio mladih u strukama koje danas donose prosperitet bez političke podobnosti. Tako smo mogli već iškolovati i pripremiti kadar koji bi bio u stanju preuzeti poslovnu zonu u Otoku, preuzeti gospodarstveni resor u Gradu, pojačati Upravni odjel prostornog uređenja, pripremiti izmjenu i dopunu prostornog plana koji je nedavno donešen kopiranjem raznih nesuvislih dijelova nečijih tuđih predjela.
Ili skraćeno; najefikasnije oročenje novca je ulaganje u mlade ljude za njihovo školovanje i vezanje za ovu sredinu. Tada se vijećnici i članovi poglavarstva neće morati školovati po noći i podnositi tako velike žrtve.
Oli se to oni žrtvuju za blagostanje svojih birača i pokoju udarničku značku ?!
Post je objavljen 19.11.2006. u 09:10 sati.