BRODOLOMI I KATASTROFE
Ponekad je članovima grupe pomagača moguće otkloniti prijeteću katastrofu usljed neke veće odredbe .
U puno je slučajeva kapetan broda skrenuo s kursa usljed neke nepoznate struje ili pogrešnog proračuna krećući prema opasnosti . Brodolom je bilo moguće sprječiti utisnjujući u njegov um osjećaj pogreške .
Iako je informacija u kapetanov mozak dolazila kao neodređena , upozoravajuća intuicija koja se neprestano ponavljala , on joj je pridao pažnju poduzimajući sugerirane mjere opreza .
U jednom je slučaju kapetan broda bio bliže kopnu nego što je mislio . Uporno smo ga pokušali nagnati da promjeni smjer . Neko je vrjeme odoljevao sugestijama odbacujući ih kao nepotrebne i apsurdne , ali je ipak ,okljevajući , promjenio smjer . Rezultat ga je zaprepastio . Nalazio se vrlo blizu obale zapravo neposredno uz obalu . Dolaskom sunčevih zraka shvatio je za koliko je izbjegao katastrofu .
Međutim , katastrofe često imaju karmičku prirodu i dosljedno tome nemogu biti otklonjene . No , nesmije se pomisliti da pomoć u takvim slučajevima nije potrebna i da se ona nemože pružiti. Ljudi su pritom predodređeni na umiranje i nemogu biti spašeni od smrti , ali u nekim slučajevima za to mogu biti pripremljeni te im se zasigurno može pomoći na drugoj strani , kada se sve okonča . I zaista sa sigurnošću mogu utvrditi da u slučaju velikih katastrofa postoji posebna pomoć .
Dva slučaja takve vrste su potonuće broda Drummond castle i Veliki ciklon koji je opustošio St. Louis.
U oba slučaja pomagači su učinili sve od sebe kako bi smirili i probudili ljudske umove .
Kada je nesreća nastupila bili su manje uznemireni nego što bi inače bili . Veći dio rada sa žrtvama u obje nesreće obavljen je na astralnoj razini nakon napuštanja fizičkih tijela . O tome ćemo kasnije .
Posredovanje pomagača u katastrofi može biti ometano usred panike koja obuzima unesrećene, ili ponekad što je još gore , zbog suludog pijanstva onih kojima se nastoji pomoći . Puno je brodova odvuklo na dno pijane duše . Zbog toga im se nije mogla pružiti nikakava pomoć , neposredno pred smrt , kao ni dugo vremena nakon .
Ako se netko od nas nađe u velikoj opasnosti koja se ni na koji način nemože otkloniti , trebamo se pokušati sjetiti da je pomoć blizui da o nama ovisi dali će zadatak pomagača biti lak ili težak . Suočimo li se s opasnošću hrabro i smireno , znajući da naš istinski ego nije u opasnosti , naš će um biti otvoren za primanje vodstva i pouke koju pomagači mogu dati . Za nas je to zasigurno najbolje , bez obzira dali se to odnosi na naše spašavanje , kada je ono moguće ili na sigurno vođenje kroz stanje smrti .
Post je objavljen 19.11.2006. u 08:54 sati.