Marketing
Ima jedan grad
Bio je ponedjeljak. Barem tako mislim. Ali se sjećam da je bio 18. u mjesecu jer nam je profesor najavio za taj dan ispit iz fizike. Čekala sam na stanici bus. I sjećam se da smo taj tjedan išli popodne u školu. Bilo je tmurno, sumorno, hladno.
Uspjela sam čuti još jedne vijesti prije nego sam izašla iz kuće. Kažu da još nije pao. Neki tvrde da je. I pod odmorom smo pokušavali saznati ima li kakvih vijesti. Grad heroj- pisalo je na prozoru tramvaja koji je polako išao Savskom.
Nisam imala snage poslije gledati snimke razrušenog grada.
Godinama poslije, posjetili smo Vukovar. Najduže smo bili na Ovčari uz nepregledne bijele križeve. Šutnjom ih obilazimo i čitamo ime i godište. Mnogi su bili moji vršnjaci.
U razredu u kojem sam predavala bila je jedna uvijek nasmijana djevojčica. Jednom prilikom nakon što sam upisala peticu u rubriku kraj svojeg predmeta za njeno odlično znanje, pogled mi je zastao na lijevoj strani imenika. Kod mjesta rođena pisalo je Vukovar, a kraj imena oca u zagradi napisano pokojni. Zračila je tolikom radošću ona koja je svoje prve dane dočekala u podrumu bolnice okružena krikovima pakla.
Post završavam pozdravom hrvatskim braniteljima...
Post je objavljen 20.11.2006. u 21:24 sati.