Marketing
Pismo mrtvim Vukovarcima
Danas treba biti pametan. Na ovaj dan. Opravdati zivote. U ime ideala. U ime necega vise. Ubaciti u sve to Boga, ljude i plemenitost. Sto ima plemenito u tromjesecnom mrcvarenju ljudi. Kazu mediji da su ubijali Vukovar. Lazu. Ubijali su Vukovarke. I Vukovarce. I gardiste. I policajce. I heroje Hrvatskih obrambenih snaga. I bolnicare. I djecu. I zene. Boga su ubili. Krista su ponovno razapeli.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Sto nikad nije vise onako zakucalo...
A mogao je barem jedan covjek ostati vise ziv. Ali sto Vam to vrijedi kada ste mrtvi. Umoreni. Silovani. Muceni. Golgota. Opet. Kao da onaj put nije bilo dovoljno.
Na Golgoti je mrtvo i vjetric tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! lamā azāvtani?
Izbrisao sam iz sjecanja dane kada je pao Vukovar. Pamtim rat. Pamtim Borovo. Pamtim zulume JNA po Zagrebu. Pamtim sve moguce Dnevnike. Sve moguce vijesti. Pamtim slike Banovine. Pamtim slike Korduna. Pamtim slike Slavonije. Pamtim slike Dalmacije. Sve pamtim. Jedino pad Vukovar sam izbrisao. Tek sam to neki dan shvatio.
Slika nemam. Ali imam puno prica mojih zivih Vukovaraca. A najstrasnija je ona iz Bolnice.
Dok je on jos govorio, gle, dodje Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s macevima i toljagama poslana od glavara sveceničkih i starjesina narodnih. A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" I odmah pristupi Isusu i rece: "Zdravo, Ucitelju!" I poljubi ga. A Isus mu rece: "Prijatelju, zasto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom masi se rukom, trgnu mac, udari slugu velikoga svecenika i odsijece mu uho. Kaze mu tada Isus: "Vrati mac na njegovo mjesto jer svi koji se maca lacaju od maca i ginu. Ili zar mislis da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me vise od dvanaest legija andjela?"
Moji predragi mrtvi. Nemoc. Samo nemoc. A osveta je novi zlocin. Osveta nije odgovor. Ali kako progutati sve vas mrtve. Kako progutati sve ono sto se zbivalo sa zivima ? Kako biti jak, kada je covjek slab. Nema u covjeku snage.
A Petar je sjedio vani u dvoristu. I pristupi mu jedna sluskinja govoreci: "I ti bijase s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam sto govoris." Kad izidje u predvorje, spazi ga druga i kaze nazocnima: "Ovaj bijase s Isusom Nazarecaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga covjeka." Malo zatim nazocni pristupise Petru i rekose: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga covjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar rijeci koju mu Isus rece: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ces me zatajiti." I izidje te gorko zaplaka.
Mrtvi moji. Nemojte se ljutiti sto sam zazvao Vase ime. Od svega ostaje utjeha. Da se valjda nece nikada ponoviti nesto slicno. Jer za Vasu smrt opravdanja nema. Ja ga barem ne znam. Mozda Bog zna.
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva andjela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je lezalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kazu joj oni: "Zeno, sto places?" Odgovori im: "Uzese Gospodina mojega i ne znam gdje ga stavise." Rekavsi to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaze joj Isus: "Zeno, sto places? Koga trazis?" Misleci da je to vrtlar, rece mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja cu ga uzeti." Kaze joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te ce mu hebrejski: "Rabbuni!" - sto znaci: "Ucitelju!" Kaze joj Isus: "Ne zadrzavaj se sa mnom jer jos ne uzidjoh Ocu, nego idi mojoj braci i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vasemu, Bogu svomu i Bogu vasemu."
Pero Panonski
Kakav tuzni 450. post
Post je objavljen 18.11.2006. u 08:01 sati.