Marketing
THE SHOW MUST GO ON (part 2)
Kao što svi znate, serveri su zaštekali i otišlo je sve u...Sve se mora napraviti ponovo.
Jučer smo bili u Zagrebu na sjednici Hrvatskog sabora(moram napisat gramatički točno). Išli 3. i 4. razredi zajedno. Sam put prema Zagrebu nije bio toliko loš. Kad smo došli na sjednicu, smjestili su nas gore u galeriju i onda smo dva sata gledali raprave i glasovanja. A nije bilo toliko dosadno, bilo je par smiješnih izjava i svađa, sve je to politika u koju se nećemo mješati.
Glavne stvari su se događale kad smo bili pušteni, imali smo četiri sata fore. Prvo smo tražili PUB u Zagrebu i nećete vjerovat našli ga. Kad smo ušli odmah se vidjelo da nismo iz Zagreba. Smiješni konobari nisu znali napraviti bijelu sa šlagom, kažu nikad čuli. 
Mrtva kiša padala cijeli dan, ekipa pokisla...Brzo smo stigli u Importanne kao išli nešto kupit al naravno nitko nije imao para, mi sirotinja iz Osijeka došli u metropolu(moš mislit). Nismo mi za neke shopinge i izašli van i sreli Luku Vidovića(iluzionara) i Davora Vugrineca....Uglavnom na putu do katedrale sreli mi neku žensku koja nas je odvela u Gradsku štedionicu na neku anketu. Mi mislili da će nam bubrege izvaditi i prodatii. Kad smo "svršili" s anketom dobili smo Žuju i put pod noge. Kad smo došli na mjesto sastanka ušli mi u pizzeriju. Opet se vidjelo da nismo iz Zagreba, al koga je briga. Na putu natrag bilo je predobro. Sjedio sam otraga i onda su me ko neku izbjeglicu otjerali, al bitno je da je bilo dobro. Dobio sam masažu, i onda sam morao ja masirati, ko uvijek. Onda smo zapjevali Bagrema i Inati se Slavonijo. Upoznao sam dosta ljudi, koje sam već znao od prije ali samo iz viđenja...i udaljio se od nekih koje već znam dugo vremena.
Kad sam se vratio, nisam mogao spavati cijelu noć od umora silnog. Stavio sam mp3 i otvorio prozor i sjeo van. Razmišljao sam i shvatio da iz ljudi ne možete izvući neke stvari dok ih ne naljutite i dok oni ne puknu pa vam kažu sve što imaju. Onda bar znate na čemu ste, bilo to dobro ili loše. Sve te silne dječje svađe za koje više nemate snage i riječi. Kad vas osoba do koje vam je stalo možda i previše, "ubija" iz dana u dan a vi ne znate razlog, znate samo da ste krivi. Kad vas svi napadnu, svako zbog svojih razloga a nitko ne gleda vas i vaše.
Događa se da se jednostavno izgubite i padnete na koljena, na rubu ste poraza jer gubite svaku rundu, gutate suze jer u vama postoji tih vrisak koji nitko ne može čuti. Poželite se udaljiti od svega toga, od istine, bježite od onoga što znate da morate učiniti, otići.
ALI, treba STATI, DIGNUTI GLAVU i SUPROTSTAVITI SE. Nije istina da ti je toliko stalo do nekoga tko te "ubija", tko te ne voli, do one osobe za koju svi govore da te mijenja i da druge zapostavljaš zbog nje. Postoji još ljudi za koje znaš da im je stalo do tebe, kojima ćeš moći sve ispričati koji će ti pomoći. Ako vam se dogodi ovo, onda znajte da ste toj osobi dali previše prostora, svog vremena i samoga sebe uzalud. Posvetite se drugim ljudima i vidjet će te da se stvari lako zaboravljaju...(a jesam se raspisao)...pozdrav svima koji čitaju, i prijatelju kojem se ovo dogodilo...
I STAND ALONE
Post je objavljen 17.11.2006. u 22:52 sati.