Nismo se mogli ni slučajno mimoići
Na ovoj nepreglednoj stazi života,
Ni rječju, ni mišlju, ni pogledom, ni snom.
Sve naše želje uplele su se pronalaskom,
Koračamo samo našom dimenzijom ljubavi.
Čuvam u sebi sve sagorene slutnje,
I ovu novu nadu, još nesamljevenu,
U grubom žrvnju datog nam života.
Čuvam je za nas, za treptaj oka
I drhtaj srca u poljupcu srodnosti.
Kopam po rudniku tvojih misli,
Pronalazim sebe, kristalno čistu,
Kao relikviju neoskrnavljenu.
Moj si jedini anđeo čuvar,
Što ni pogledu slučajnom,
Ne da da griješno zaluta.
Na dlan sam ti iskapala snove,
Obrubila ih čipkom naših želja,
I utonula u ljubav bezgraničnu,
Što nezaustavljivo putuje u vječnost.
Svijeća za Vukovar !
Za sve poginule, umrle i nestale. Oprostiti možemo,
zaboraviti ne smijemo. Ne ponovilo se nikada više.