PJESNICKE VISINE
Odluciti se na planinarski pohod i krenuti put brda planinskim stazama koje su se koristile stoljecima, po tko zna koji put hodocastiti u prirodi, predstavlja uzvisen cin.
Tim stazama hodilo se u polje, u vinograd, do maslinika ili u sumu po drva. Prolaziti pokraj novoizgradjenih ili rusevina kuca, napustenih ili naseljenih sela i zaseoka, zapustenih vinograda i vocnjaka, napustenih maslinika, kroz kamenjar bogat kaduljom ili pokraj stada ovaca koje mirno pasu...
Pjesacimo dalje penjuci se kroz borovu sumu prema sedlu, izmedju vrhova brdasaca pod kamenjarem. Dalje put vodi po cistini, na platou prolazimo duz suhozida koji prkose vremenu i vjetru, potom opet cistina i vrh planine koji se nazire. Hodamo okrenuti licem prema Suncu koje przi, za tako toplije dane u godini potrebno je dobro se zastititi od Sunca i bolje potegnuti, ne zastajkivati. Dalje slijedi nagli uspon,
a do vrha se stize iskljucivo po markaciji oznacenom stazom. Onda radost, jer nenadano smo na vrhu. Dobro je sve ovo proslo. Mokar do koze od znoja, presvlacim se i oblacim suhu kosulju i maju. U zavjetrini zasticen od vjetra brzo to cinim, uz put vadim iz torbe pice i hranu. Pola je predjena puta, i tako umorni osjecamo potrebu za okrijepom i odmorom.
Tu sa vrha pruza se prekrasan pogled na vrhove planina, na udoline i dolove koji skupa s rijkom krivudju izmedju brda. Vide se naseljena sela, cesta koja krivuda i zapinje medju sumarcima, tamo u daljini grad veci ili dalje manji, svaki na svoj nacin zanimljiv i razlicit. More u daljini s otocima bljesti u odsjaju Sunca, jedino ga paraju trake glisera i bijelih jedara.
Plavetnilo neba i oblaci koji u svom vrtlozenju tu na visim nadmorskim visinama, nastaju i nestaju neprimjernom brzinom, tako igrajuci se pred nama ja se dobro zabavljam. Zavaljen na kaput podamnom, lezim podbocivsi glavu i promatram krajolik i oblake koji plove nebom. Prisjetih se tada i Osha i njegove misli "Moj je Put, Put bijelog oblaka", slicno njemu razmisljam tog trenutka...
Vrijeme okrijepe je proteklo, odmorni i osvjezeni, krecemo drugim putem prema zakazanom odredistu. Na pola puta u podnozju jednog od platoa u bukovoj sumi, nalazi se "izvor" pitke vode, a u blizini pojilo za stoku i divljac, u kojem uvijek ima vode ili vlage cak i usred najsusnijeg razdoblja u godini. Nakon zadrzavanja od petnaistak minuta, krenuli smo bjelom cestom do prvog naselja i ostatak puta do mjesta u kojem nas ceka autobus na povratku ka odredistu.
Oplemenjeni i obogaceni zivotom planine, jednim novim iskustvom, vracamo se u svakodnevnicu. U mjestu trazimo prvu birtiju i sank sa hladnim pivom ili bevandom. Za stolovima opet odjekuju pjesma i smijeh, podastire se i vadi iz ranceva prostala hrana, pije se i jede.
U naredna dva do tri dana boljet ce nas noge od pjesacenja, ali u dusi biti cemo cisci, smireniji i svakako svoji, stecenim jednim novim iskustvom.
Za kraj prisjetih se prijatelja Same koji mi je prenio izjavu jednog alpiniste iz Slovenije: "Nisam ja osvojio vrh planine, planina me je prihvatila i primila pod svoje okrilje, uz dopustenje njeno to mi je bilo omoguceno!"
Tekst je ispisan u Rijeci, 06.11.2006. godine
Borivoj Bukva
Jos jednom da ponovim pjesmu zbog slabog ispisa:
PJESNICKE VISINE
Lagano pjesnik svladava visine...
Na vrhuncu stoji, divi se krajoliku!
U ruci casu rumena vina drzi i pije.
Da l' vino il' krajolik, drazi je njemu?
Budalast je i pijan - pjesnik tad!
Borivoj Bukva
HPD "PLATAK" PLANINARI "SENIORI" RIJEKE
Radni sastanci svakog petka u 17,30 sati. Za informacije o izletima obratite se gdja. Milki Bozicevic, tel. 051-437-217. Moguce promjene biti ce izvjesane u oglasnom ormaricu. Adresa: HPD "PLATAK", Korzo 2a/III, 51000 Rijeka
/Napomena: Izdan je "Zbornik PLANINARA SENIORA 1996.-2005.", Izdavacki centar Sušak, Rijeka, 2006., moze
se naruciti ili kupiti u prostorijama HPD.PLatak, ili kod urednika Zbornika, Pere Sekulica na tel. 051-511-848, cijena je 50 kn./
Post je objavljen 17.11.2006. u 18:05 sati.