Marketing
Zatočenici
Kad si na slobodi možeš promatrati primjerice vrevu gradske ulice čekajući tramvaj, ili možeš na stadionu gledati utakmicu, itd. U zatočeništvu ili uzništvu navodno čovjeku se poprilično promijeni pogled na svijet. Neki se odluče mijenjati, i odluče biti poslušniji po standardima sistema koji ih je utamničio, ili pak biti još gori. Čovjek se može, mora ili treba prilagoditi novim uvjetima ili se opirati uglavnom na vlastitu štetu i teret? Tu je namjerno upitnik na kraju jer ovisi do koje mjere to može ići i što se u konačnici smatra isplativim ili korisnim. Kažu da neki mafijaški šefovi vode posao iz zatvora i imaju sve moguće blagodati poput korištenja PC-a, satelitskih antena, posjeta, a neki su u samicama, maltretirani i bez bilo kakve zaštite minimuma ljudskog dostojanstva. Od trnja do zvijezda (ili obrnuto) katkada proživi čovjek zbog svojih životnih stavova. Od sjećanja na glodavce koji po noći plaze po nogama do sunčanja na Brijunima, prošli su neki naši aktualni visoki državni dužnosnici. Katkada „prospu“ pokoju mudrost svojstvenu indijskim mudracima, ili pak demonstriraju veliko teorijsko znanje (kojeg su stjecajem bizarnih životnih okolnosti imali prigodu steći). Ipak oni pripadaju marginalnim skupinama jer velika većina običnog puka pripada lojalistima i „običnim“ ljudima koji se nastoje klonuti nevolja, pa u tom duhu odgajaju i svoju djecu buduće populiste. Velika većina ljudi ipak za života nikada ne vidi zatvora i ne prebiva u njemu. Ipak, otrgne se jedinka kontroli i suprotstavi se sistemu (katkad nažalost, katkad nasreću). Da su svi uvijek bili svime zadovoljni nikada se ništa ne bi promijenilo. Čovjek u ulozi mijenjanja svijeta postaje izazov generacija, nemoć pojedinca rađa apatiju i uzrokuje nazadovanje i želju za promjenom okoline. U zatočeništvu čovjek ili životinja mora biti prijatelj samom sebi, a tako i cijelom svijetu. „Vrijeme je na mojoj strani!“- mogu reći oni koji imaju vremenski limit kazni i koji znaju što im je činiti kad izađu na slobodu. Borba s vremenom postaje smisao života. Navečer pred spavanje „lupaš recke“ i kažeš:“Još jedan dan manje, još jedan dan bliže slobodi“. „A što ću učiniti sa svojom slobodom jednog dana?“- pitaš se, jer nikada do tada nisi imao razloga tako što se upitati. „A kakav je to život kojeg živim na slobodi?“, ta i slična pitanja uvijek i iznova u mislima dobiju druge odgovore. Sloboda se navodno mora zaslužiti i ne dobiva se na poklon da ti ju netko da? Zatvor je odmazda prema pojedincu. Šetnja u zatvorskom krugu kao mrkva obješena na štapu. Ljude dovode u sudnice i pokazuju kao rijetke zvijeri pred očima njihove djece. Zatvorenici katkada postaju heroji i uzori generacijama? Cijena koju plaćaju je vrlo visoka. „Da li je bila nevina?“ pita se mladić nakon prve noći sa djevojkom, pitaju se to i babe tražeći malu mrlju od krvi na čistoj bijeloj posteljini, da bi mogle okolo razglasiti. Koliko će to njemu značiti? Da li će tome pridavati pozornost ili će mu to biti nevažno?
Post je objavljen 17.11.2006. u 15:55 sati.