Tata je prvo nacrtao ono kako bi on i mama voljeli da Laurina soba izgleda. Onda je napravio mjere za svaki element i otišli smo u dućan birati boje za namještaj.
Čekali smo, čekali i dočekali da nam barbe sve to izrežu i napokon stigne u našu garažu.
E, tek tad je počelo!
Tata bi odmah nakon posla, pa do kasnih večernjih sati kuckao, lupkao, bušio, lijepio... ljutio se, razbijao, mijenjao nacrte, čak je i sa jednom daskom dobio po nosu , a sve to kako bi Lauri bilo što ljepše u njenoj sobi.
Ali to ništa ne bi uspjelo da nije imao pomagača.
"Hm, gotovi su kreveti! Pa tu bi se mogla i zavrnuti jedna runda spavanja!"
Dugo nam je trebalo kako bi ju uvjerili da soba još nije gotova i da se tu još ne može spavati.
Post je objavljen 17.11.2006. u 13:02 sati.