Marketing
BEZ NASLOVA...
Danas, dan prije godišnjice pada Vukovara, možda je neusmjesno govoriti o ratovima na drugim područjima, no gledajući dokumentarac na HTV-u, ostao mi je zastrašujući dojam, koji je uzrokovala činjenica, koja me nije iznenadila, jer se o njoj govori već godinama, ali kad vidiš očite dokaze i slike, ne možeš i ne smiješ ostati ravnodušan.
Priča je to o doktoru epidemiologu Siegwartu Horstu Günteru, koji je dokazao upotrebu streljiva s osiromašenim uranom - u prvom i drugom zaljevskom ratu u Iraku - bombardiranju u Bosni kod Hadžića i - na granici Kosova u Novom Gradu i Novom Pazaru. U svim tim ratnim događanjima sudjelovale su vojne snage NATO-a.
Doktor Günter, iako je višestruko nagrađivan za svoje istraživanja od strane prestižnih svjetskih sveučilišta, ima u svom domu brojne počasne titule i čak - počasne činove pojedinih američkih država - u vlastitoj zemlji - Njemačkoj - paradoksalno je kažnjen kaznom od 3.000 DM, jer je izazvao opasnost od ionizirajućeg zračenja. Da bi mogao dokazati povezanost - upotrebe streljiva s osiromašenim uranom i - posljedica oboljenja vojnika NATO-a i lokalnog stanovništva na ratnim područjima i njihovih potomaka, nosio je u torbi - projektil, kakav se upotrebljavao u ratnim operacijama - na brojne institute za istraživanje radioaktivnosti, da za njega obave istraživanja o sastavu i zračenju, no redom je nailazio na odbijanja, tako da se nakon vožnje po Berlinu, vratio kući, gdje su ga dočekale snage specijalne policije i oduzele mu projektil, a on je kazneno odgovarao za ugrožavanje. No dokazano je da je to - njegovo ugrožavanje - bezazleno u usporedbi sa ugroženošću stanovništva na ratnim područjima.
Kolega Durakovitz - liječnik, koji danas živi i radi u Kanadi, a nekad je radio za Pentagon i jedan je od prvih koji je uočio povezanost upotrebe radioaktivnog streljiva, nakon čega je otpušten, vršio je istraživanja na urinu NATO-vih vojnika i svoje je podatke uspoređivao s podacima doktora Güntera. Nepobitno je dokazano da su Ameri - jednim udarcem - riješili dvije muhe - riješili problem zbrinjavanja radioaktivnog otpada, "zbrinuvši" ga u proizvodnji streljiva s osiromašenim uranom.
Rezultat istraživanja su - oboljavanja 52.000 američkih vojnika, tisuće vojnika iz Njemačke, Španjolske, Italije, Portugala i savezničkih snaga, koji su sudjelovali u ratnim operacijama u Iraku. Ono što zgrožava u cijeloj toj priči nisu samo te žrtve, nego se posljedice vide na njihovim potomcima, koji se rađaju s malformacijama i genskim defektima, otkazivanjima rada vitalnih organa. Žena, koja je radila na utovarivanjima projektila u Americi, danas je oboljela od leukemije, a jednako tako i njena djeca. I ona si danas postavlja pitanje - koje bi trebalo zabrinuti čovječanstvo - koliko će se dalje genima posredno prenositi u budućnosti.
Dodaju li se tome tisuće neposrednih žrtava u Iraku i čak kod nas u bližem susjedstvu...
Slike iz dječje bolnice u Basri su tragične - bespomoćna djeca svih dobi, ako se ne rađaju s deformacijama, onda dnevno umiru od leukemije i limfoma, a trudnice rađaju djecu bez udova, čak i bez glava...A onda se tu nadovezuje primitivizam lokalnih ljudi - muževi kao krivce za rađanje takove djece smatraju - vlastite supruge, iako su oni - prenositelji kao bivši vojnici.
Mjerenja radioaktivnosti zemlje i prašine u okolici Basre su - 30.000 puta veća od normale, a izvršena su u neposrednoj okolici pijace, gdje se snabdijeva stanovništvo.
Čovjek ne može, a da se ne divi naučnicima koji uporno sakupljaju uzorke i - sami izloženi zračenjima - da bi upozorili svjetsku javnost na upotrebu nedozvoljenog oružja. No, koliko ih se čuje? Ubijanje konvencionalnim oružjem - dovoljno je samo po sebi, a korištenje oružja koje ostavlja posljedice na - one koji su ga ispalili, na one na koje su ispaljeni, na njihove potomke i to generacijama, na one koji žive blizu područja gdje su upotrebljeni, na njihove potomke...Gdje je kraj??? Sjetila sam se koliko puta sam u doba '90-ih slušala - zašto nam svijet ne pomogne, zašto skrštenih ruku gleda stradavanja u Hrvatskoj? Sada mislim da je i bolje da nam nisu "pomogli", jer danas bi se možda naša djeca rađala...neću ni pomišljati.
Ratni zločin koji se stalno vuče po svim svjetskim ratnim područjima, evo nedugo je i Sadam osuđen - za ratni zločin i neka je...
No, ono što se ja pitam je - da li bi američki predsjednik, sva klika oko njega, zapovjednici NATO-a - trebali odgovarati za ratni zločin??? I to bi bio presedan u povijesti čovječanstva - odgovarati za ratni zločin zbog - širenja i očuvanja demokracije, borbe protiv terorizma, čuvanja ljudskih prava i sloboda...Jer sve te akcije su započinjale s tom izlikom. Zvuči paradoksalno - ali istinito. No, to se na žalost neće dogoditi...neće sjediti u nekom budućem Haagu i čekati suđenje i pravdu suda, koji će se imenovati - samo za njih...
Post je objavljen 17.11.2006. u 12:17 sati.