Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribaipo

Marketing

MUŠKANTNI ORAŠČIĆ



Mislim da nisam nikad prije spomenula da igrom slučaja živim solo, majka mi radi na otoku, pa ja recimo uživam u svom miru iako mi češće nedostaje nego što uživam. Jednostavno mrzim samoću...
I tako je moja draga majka i prošli vikend došla vidjeti svoju jedinicu, skuhati joj nekakav ručak i ostaviti zalihe u frižideru.

Bila je subota, skuhala je juhu od mrkve koja mi se sviđala, ali taj dan baš nisam bila raspoložena za nju...

U utorak sam skontala da je krajnje vrijeme da je potamanim ili bacim... Goge i ja kod mene, odlučile je potamaniti, Gogi se svidila jako... Pojele smo juhu, čakulale i bacile se na pancetu i kruh... U tom trenutku strašno me zasvrbio lijevi dlan, opala bit će novaca pomislimo i nasmijemo se... Dobro meni dobro njoj. Ali poočne mene svrbit i drugi dlan i sad mi nije jasno, dobit ću novce ali odmah ću ih proslijediti dalje ili što?! Sve je bilo dobro dok me nije počela svrbit i faca, to stvarno ne znam što znači. Prošetam ja do ogledala, osjećala sam se nekako čudno, kad lice crveno, vrat crven, dlanovi crveni, lagano sam počela oticat, samo lagano... Ali sam osjećala cijeli proces kako se odvija... U jednom trenutku su mi usta bila jebenija od Leinih hahahahaha .Ništa mene to nije brinulo, sjetila sam se da mi se slično dogodilo jednom prije nekih godinu dvije, ali je trajalo kratko, nekih sat vremena i to je to, ali nisam baš ovako izgledala. No dobro, sjedimo Goge i ja za stolom, udaramo trubakis i ona gleda mene, ja razmišljam što se događa... I sve je bilo koliko toliko ok, dok u jednom momentu nisam išla nešto reći i skontala da nemam glasa... Nisam više znala jesam li napušena ili mi se to stvarno događa... Stisnulo mi se grlo, otekli kapci, usta, jezik, glava, crvena po cijelom tijelu... Nema druge... Pravac hitna, u međuvremenu zovem majku da vidim šta je stavila u juhu... Muškatni oraščić i đumbir kaže ona...
Došla na hitnu, samo me leglo, utiralo infuziju, njih dvije sestre me gledaju i vidim im na licu da nimalo dobro ne izgledam... Hladno mi je, ne mogu govoriti, a sestra se dere hoćeš li joj dati ovu od 200 mg ili od 500mg? Od 500, naravno, kod mene uvijek ide sve sa stilom pa tako i inekcija hehehehe. Ljudi moji ne jedna nego dvi!!! I boca infuzije. Osjećala sam kako se otekline lagano povlače, kako su mi oči postale lakše, a i govor mi se vratio...
Nisam se prepala nimalo, samo mi je bio neugodan osjećaj, a iskreno sad kad o svemu razmislim... Trebala sam se prepast, zato dragi moji ako Vam se ikad dogodi nešto slično, ne oklijevajte, pravac hitna jer se grlo zatvara prilično brzo i da ćete ostati bez zraka je jako moguća solucija!!!

Ja sam hvala Bogu prošla ok, ništa posebno, već ujutro kao da se ništa nije dogodilo, ali majka od sada više ne kuha!!!



Post je objavljen 17.11.2006. u 11:50 sati.