
Svi mi imamo svoje neke glupe opsesije, ali su rijetki dovoljno blesavi kao ja da ih javno priznaju.
Bilo kako bilo, odlučila sam olakšati dušu.
Prva i osnovna opsesija moje malenkosti Malene jesu ETIKETE.
E sad, etikete ne podnosim u bilo kojem smislu, figurativnom ili doslovnom.
Kako ne volim nikakva etiketiranja ljudi, jednako tako smetaju mi bilo kakve etikete po odjevnim i inim predmetima.
Kad nešto kupim prvo i osnovno mi je odšiti, odsjeći, odlijepiti (ili što se već može s njom napraviti) etiketu. Pritom ne mislim samo na one deklaracije i cijene koje lijepe u dućanima nego i one etikete tvornički ušivene ili prikeljene.
Ipak i u tom moru etiketa imam svog "favorita"...
ETIKETE NA CIPELAMA!
Svi znate kako su cipele vrlo važan detalj moga postojanja.
Ma nisam ovisnica kako se znam prikazati ponekad, ali priznajem da jako volim cipele i sukladno tome cipele obično gledam i na drugim ljudima.
Ono što me ubije u pojam jesu tete koje ponosno marširaju ulicama naše vrle metropole, a i šire, a sa svakim korakom se zabjelasa (ili još gore, zakričavozanarančasti ili zakričavozazeleni) etiketa na donjoj strani đona, koju ponosna vlasnica nije očito nikada imala namjeru skinuti niti joj je to bitno u životu.
Zašto je meni bitno ne znam.
Patim od uklanjanja viška detalja, valjda.
Kad kupim nove cipele (ili kako već gore rekoh bilo što novo) prvo ih brižljivo pregledam sa svih strana, a onda poskidam sve naknadno zalijepljeno.
Možda zvuči glupo i banalno, zapravo to vjerojatno i je, ali u meni ova pojava s upotrebom još uvijek izetiketirane obuće izaziva tako burne reakcije kao da se radi o pitanju života i smrti.
Poriv koji se u meni instinktivno probudi svaki put kad mi se u očni živac zapikne etiketa na marširajućoj obući je zaletjeti se manijački, dotičnoj dami napraviti niski start u koljena (s leđa naravno!) i nakon što je srušim odguliti joj prokletu etiketu.
AH!
I zato, ljudi, apeliram...skidajte etikete s vaše obuće prije uporabe, a sve u svezi glede očuvanja moga mentalnog zdravlja.
Unaprijed zahvalna Mala!
p.s. zašto sam govorila o tetama....zato što još nikad nisam vidjela muškarca s etiketom na đonu...
p.s.2 znam da sam luda, pa što onda!
p.s. 3 još jednom HVALA svima na lijepim željama i čestitkama povodom mog okruglog rođendana!!!
p.s. 4 Jibice oprosti, ali tvoj sam komentar morala obrisati jer je bio predug pa mi se razbucao dizajn, maca pobjegla nekamo dolje, u svakom slučaju čestitka primljena na znanje!