(Dan drugi.
Kao pjesma.)
Ovdje me nema:
na ključu možda i piše broj
ali to i nije moj ključ
i trudim se svojski da ga ne izgubim
ostavim
pokraj neke šalice u nekom kafiću preko puta
ili u nekim hlačama
na nekoj stolici pokraj
jer nekome taj isti ključ
taj isti broj
sigurno nešto znače
bez nekoga bio bi to samo
poludjeli ključ
Na krevetu je možda ostalo mojih
snova
ili moja majica
ali može biti i tvoja,
svejedno je
ne svojatam atome
štoviše, bezočno ih rasipam
ionako su se okupili bez stvarne namjere
da budu smisao
ili ključ
ili ja
besmislena slučajnost
bliska savršenstvu
Post je objavljen 17.11.2006. u 10:20 sati.