Samo sam tebe voljela i još te volim, tebe koji si imao toliko likova i nisi uvijek zaslužio svu moju ljubav, ali je ona bila vjerna do boli i preživjela je.
Tvoj korak pun glazbe, tvoj dodir kao kukuruzna svila. Postelja od vojničke košulje i tvog tijela, noćno nebo nad vrelim Mostarom kao baršunast baldahin moje prve bračne noći...
Tvoja plaha šutnja, tvoja divlja strast, trag ugriza na mojim grudima... Samo krajičak pogleda, iskosa, da provjeriš jesam li stvarno tu...
Sad sam na prijestolju Vremena. Nisi mi u oku. U meni si, u svom toplom počivalištu.
Post je objavljen 17.11.2006. u 08:21 sati.