Marketing
...i feel so empty...
Eto, dok me jučer pucala želja da se svima na neki način osvetim, danas navečer ću biti pametnija pa razmišljat odraslije... Za razliku od nekih osoba... Uglavnom... Kažu da kad prespavaš noć da se ujutro osjećaš bistrije, da ti se sve kockice poslože u glavi... Istina je... Ali ako sanjaš neke stvari, da su se sve riješile, da je sve kao prije... Da se opet grliš s tom osobom... I probudiš se, shvatiš da je to bio samo san... Da se ništa nije promijenilo... Da si ostao na onom na čemu si bio večer prije... Osjećaš se prazno, tužno i tupo... Stvarno tupo... Počneš slušat Evanescence i Good Charlotte, i bar na kratko shvatiš da nisi jedini koji ima iste brige kao i mi... Da nas ima više, puno više... Ali onda se vratiš u tu mračnu sobu, krevet i jastuk pun suza, pun razmazane crne šminke, i shvatiš ponovo da si prevaren... Da su do prije mjesec dana to sve bili tvoji kao dobri prijatelji... Koji su se barem pravili da su tvoji prijatelji... U koje si imao gro povjerenja... A sada... Je sve otišlo kvragu...
TANJA...
Kaj sam ti ja napravila? Kaj sam ti napravila da moraš cijeli razred okrenut protiv mene? Ne kužim te... Niti se ne jadam... Ne želim s tobom imat ništa... Niti prijateljstvo niti ništa... Samo želim svoje prijatelje natrag... Želim one dane zbog kojih sam toliko voljela ići u školu... Kada sam bila toliko sretna što sam našla tako dobre prijatelje... A sada... Nemam se na koga osloniti... Osim na par ljudi koji su ostali na mojoj strani... Ako uopće postoje strane... Tanja.... Ti si loša osoba... Samo ti to ne shvaćaš... Prijetiš mi? Nemoj mi prijetit, ne bojim te se... Govoriš na računalstvu u svojoj grupi da ćeš me šorat? Tanja... Šoraj me... Ali to je tvoja slabost... Neznaš riješavat neke stvari uživo, facu u facu... Nego te stvari riješavaš šakama... Nisi fora... To je tako djetinjasto...
Želim svog najboljeg prijatelja natrag... Priznajem, fali mi... Fali mi zajebancija, fali mi onaj dobro poznati prijateljski zagrljaj... Fališ mi...
Kiki, neznam kaj je ušlo u tebe ali znaj da želim da sve bude kao prije... Vjeruj mi... Htjela bi vratiti vrijeme unatrag ali nemogu... Nije u mojoj moći...
Neznam... Svaki dan mi se čini da više i više gubim kontrolu... Da ću jednog dana sama odlučit da odem u bolnicu, na infuziju... Jer se SAMA nemogu boriti... Nemogu... A nemam razloga da idem u školu, da se borim... Nemam ni volje, ni snage ni živaca...
Post je objavljen 17.11.2006. u 00:02 sati.