Marketing
Izgubljena u vremenu i prostoru
Disorijentirana. U jednom trenu slobodna kao ptica, u drugom opet zarobljena u raljama života...
Vrtim se. Okrećem. Ustajem i padam. Rutina. Svakoga dana sve je isto, a u meni se opet iznova budi pitanje: GDJE JA PRIPADAM? Ne znam, teško mi se izraziti. Živim svoj život iz dana u dan i ponekad mi se čini da on nema smisla. Postoje dani kada bih se jednostavno zatvorila u svoja četiri zida, sklupčala u kut i čamila u okovama mraka. Poput Diogena koji je imao svoju bačvu i u njoj poroveo cijeli život gledajući svijet iz svoje "čudne" perspektive. I bilo mu je dobro! Često razmišljam o tome i dođe mi da se i ja zatvorim u svoju "bačvu" i ne razmišljam više o nikome i o ničemu...Okrećem se oko sebe, pokušavam komunicirati s ljudima, ali mi sve to ponekad postane surovo, bezlično i prazno. Kao da mi nešto fali. Pokušavam se naći. Tražim se, ali jednostavno gdje god se okrenem, osjećam se da tamo ne pripadam. I kad pomislim da sam se pronašla,okrećem se i odlazim.
Život. Život je jedan i jedinstven i zato ga treba iskoristiti. Nakon svega, ipak sam ja ta koja se povodi za izrekom Carpe Diem iliti Iskoristi Dan... Trudim se toga i držati, ali ponekad jednostavno ne mogu. Uhvate me trenuci tuge,, bijede i očaja i osjećam se toliko bezvoljno, toliko mrzovoljno da nemam snage iskoristiti dan. Život je tako jednostavan, a ja ga tako kompliciram.
Ponekad poželim odustati i dići ruke od svega, ali onda mi se nametne nova miso u glavi. Misao da je sve ovo samo prolazna faza u mome životu koja zahvaća sve i kroz koju svi moraju proći. I znam da ću možda nekoga i povrijediti dok jurim kroz život tražeći sebe, ali u krajnjem slučaju to neće biti moji osjećaji...
losted
Post je objavljen 16.11.2006. u 16:28 sati.