Nekad mi dođe da ne napišem nikakav osvrt na neki naš nastup.
Nekad mi treba ... vremena da sredim misli.
Nekad ne mogu dočekati da sjednem za comp i napišem ... sve
Sad mi je trebalo ... da sredim misli.
Za takav osjećaj uvijek postoje 2 osnovna razloga:
1./ ili se desila «katastrofa», potop, totalan raspad, «zemljo progutaj me»
2./ ili se desio nastup kao jučer
U oba slučaja postoji lagana konfuzija u glavi, nesređene misli ... pa onda i nemogućnost napisati suvisle rečenice koje mora razumjeti svatko.
Dakle, očito je da se jučer desio jedan, nama, nesvakidašnji nastup.
Dajem za pravo da je to samo moj dojam – to se nije desilo jednom, bilo da se radi o dečkima iz benda, bilo da se radi o publici.
Ovime nastavljam pravilo da se klonim floskula «bilo je super», «wauuuu», ... bla-bla shema, koje su nekad stvarne, a nekad ne ... i nikad ne znaš što je prava istina.
Klonim se, ovime, i teorija «koga zanima što ti misliš».
Zanima onoga tko ovo čita. Koliko je tih koje zanima ... ne mogu znati. Ova brojalica posjeta je vrlo relativna i poprilično netočna, no, s druge strane, dobivam info da se naš blog posjećuje.
Osim toga, ako ništa drugo i barem na ovim prostorima, jedini smo bend koji na taj način komunicira sa publikom – ja, barem, ne znam da itko to još radi.
I sve po zasluzi – i kad nije i kad je dobro.
Reakcija na svirku u «Hard-rock»-u je bila hitra, jer se tamo desilo nešto nesvakidašnje (krokodilu je nedostajao jedan zub, ali je ipak dobro zagrizao), .......
I jučer je isto bilo nesvakidašnje, ali kompleksnije, pa je zato izostao tako hitar osvrt.
Mi smo nastupili već u BP-u, no ... kao da je taj prvi nastup bio «pemac», «slučajan bingo» ili kako god se to nazvalo.
Tada je i Hrvoje bio sa nama, ali samo jedan set – dakle, nije bio onaj jezičac koji će kvalitetu nastupa okrenuti sa «očajnog» na «odličan». Bio je kao šlag na torti.
O toj njegovoj ulozi i misiji smo već sve rekli.
Tada je i Igor bio sa nama.
...... (ovo znači da mislim što dalje napisati)
Jučerašnji nastup nam je pokazao da je došao novi moment u radu «Caimana» - nastupi u klubu, klubovima, pravim koncertima, ... gdje te svi, ili barem velika većina, sluša.
Plesnjaci su jedno, a klubovi i koncerti su drugo.
Ja vjerujem da je onima, koji su jučer bili u BP-u, bilo OK (dokazuju to i reakcije). Nije ih bilo puno, ali ... bili su prekrasni. :-))
Zato sam jučerašnju svirku i svrstao pod 2.
Ono što mi moramo mijenjati je pristup nastupima u ovakvim prostorima, zvuk za ovakve prostore ... te neke prilagodbe koje neće promijeniti i naš image, koji je takav kakav je.
Dakle image isti, no prilagođen.
Oni koji prate naš rad primijetili su i nove pjesme – 4 su nove pjesme na našem repertoaru (od toga je jedan Beatles-potpouri, ako sam dobro napisao, sa 4 spojene skladbe). I to je novo, u odnosu na prošli nastup u BP-u.
Ima ih još u pripremi.
I Teron se predstavio kao basista – jedan drugačiji način sviranja od našeg Spoka.
A Spok je bio na «privremenom radu» kao perkusionista.
Biti će, u buduće, i novih iznenađenja. U planu su.
Naš «mali jubilej» je proslavljen tako što smo pokazali što smo do sada radili, ali i što ćemo dodati našem radu. Pokazao nam je i na što moramo, u buduće, paziti.
I zato ona, gore pomenuta, konfuzija u glavi – miješaju se svakakvi dojmovi.
To bi bio i zaključak ovog posta:
Naš «mali jubilej» je proslavljen tako što smo pokazali što smo do sada radili, ali i što ćemo dodati našem radu.
Pokazao nam je i na što moramo, u buduće, paziti.
Sad, kad ga čitam, drugačiji je od svih postova do sada.
I dokazuje oni mješavinu dojmova – no, kao što rekoh, ne volim šarene laže.
Iskreno sviram ovu glazbu i iskren sam prema publici. I kad sam konfuzan.
Pravila «moraš pisati ovako i onako» ostavljam ... za poslove koje većina nas mora raditi zbog puke egzistencije.
Ovo je posao iz ljubavi.
Zato sad ovako, a kad se desi svirka za pamćenje ... svi će moći biti sigurni da je stvarno bilo tako kako će pisati.
Post je objavljen 16.11.2006. u 16:10 sati.