Svi već znate za moju bolest.
Ja sam „ona koja trubi“.
Također svi znate da mi je polako ali sigurno krepavala truba na autu.
I konačno je preminula prošli mjesec.
To je za mene bila teška agonija.
U nemogućnosti trubljenja, ja sam mavala, beljila se, kidala kosu (i sebi i drugima), pokazivala srednji prst (nadam se da ovo ne čitaju maloljetna, nejaka dječica), uglavnom, skrenula sam sa zdrave pameti (ukoliko sam je uopće još imala) zbog preminule trube iliti sirene.
Mojoj agoniji jučer je došao kraj i to potpuno neočekivano.
Riknul mi je auto i moral je na servis.
Nježno, trepčući okecima, pripomenuh majstoru da baci pogled i na trubu.
Navečer je dragi otišel u servis po auto.
Po povratku doma, dolazi k meni pa kaže:
„Jebala te tvoja truba!“
Ha????
Pogledah ga u čudu, sva iznenađena, a on mi turne račun pod nos...
Čitam ja, čitam i nađem razlog njegovoj ljutnji:
- sirena 298,00kn
Ups!
Pa tko bi si mogao misliti da „mala“ zadovoljstva toliko koštaju?!?
Post je objavljen 16.11.2006. u 13:24 sati.