pretilost, gojaznost, debljina, ili kako god hoćete, veliki su problem današnjeg modernog čovjeka. Svakodnevno nas zasipaju raznim statistikama i brojkama, koliko je predebelih prema istraživanju ovoga ili onoga, koliko pretilih muškaraca, a koliko žena, koliko u Americi, a koliko u Europi, pa kako je u Hrvatskoj i tako dalje i tako dalje …
Kao odgovor stručnjaka stižu nam bezbrojne knjige, savjeti, preporuke i dijete, režimi prehrane, programi i što ja znam što još. Tu su, naravno, i razni lovci u mutnom, koji podvaljuju kojekakve preparate u vidu čajeva, kapsula i koječega. Znate ono, zakupe cijelu stranicu visokotiražnog tjednika, uslikaju neku debeljucu „prije i „poslije“ i izmisle neku priču tipa „bila sam već na rubu očaja, i pomišljala na samoubojstvo, a onda sam pročitala ovaj oglas …“ Pravo je čudo kako ljudi padaju na te fore …
A rješenje je, kao uostalom i sve druge genijalne stvari, vrlo jednostavno.
Kad sam se počeo baviti triatlonom (ispočetka samo trčkaranjem i plivanjem) težio sam 75 kg. Na mojih 170 cm. visine, bar desetak previše. Mislio sam da je moja vaga neispravna, no kad su i druge vage počele pokazivati istu težinu, shvatio sam da je 5 godina nepušenja i petnaestak godina potpune fizičke neaktivnosti učinilo svoje. Nisam se pretjerano zabrinjavao, jer sam računao da će triatlonski treninzi vrlo brzo istopiti suvišno salo. No, niti nakon tri mjeseca prilično intenzivnih treninga, stanje se nije ni za dlaku promijenilo.
Odlučio sam pokušati sa režimom (nazovimo ga tako) pravilnog kombiniranja namirnica, odnosno, nemiješanja ugljikohidrata i bjelančevina u istom obroku. Kome se da čitati, više o tome piše u proslavljenoj (i od strane mnogih osporavanoj) knjizi „Fit for life“ Harveyja i Marilyn Diamond. Kome se ne da čitati, nije ni potrebno, osnovni princip naveden je ovdje.
Nakon tri-četiri mjeseca izgubio sam 8-9 kila i došao na svoju idealnu težinu. Naravno, takvog se načina prehrane treba držati stalno, inače stvari opet krenu nizbrdo. Ispočetka treba strogo izbjegavati slatkiše i masnu hranu, kasnije, kad se postigne zadovoljavajuća težina, možete ponekad i „zastraniti“. I nije uopće teško, samo se treba naviknuti. Ljudima teško ulazi u glavu da se meso može jesti i bez krumpira ili kruha, i da se voće jede prije glavnog obroka a ne poslije. Tko ima volje i mašte, lako će smisliti alternativu svakom klasičnom jelu.
Na primjer, tjesteninu ili rižu jedite s povrćem ili salsom, a u mesni umak umiješajte mahune umjesto pašte. Uostalom, uskoro ću ubaciti link na recepte, pa ću opisati nekoliko svojih tipičnih obroka iz tog vremena, a ako neko od vas ima dobar recept ili ideju zasnovanu na tom principu, pošaljite mi na e-mail, i ako je OK objavit ću ga …
Post je objavljen 16.11.2006. u 11:46 sati.