Marketing
neodoljiva privaćnost nepostojećih mufova
Bili smo već više od mjesec dana u pički materinoj, na vrhu neke crnogorske planine kojemu se narod nije ni potrudio nadjenuti ime, a u vojnim specijalkama je bio obilježen samo brojem. Civilizacija se nije vidjela ni na obzorju, premda smo s tog mjesta nadzirali četvrt Crne Gore. Postojala je samo jedna velika zgrada usred ničega u kojoj se spavalo i jelo i ništa, ništa, ništa, ako se izuzme monumentalnost prirodnih ljepota kojih smo se toliko zasitili da su nam već izlazile na nos i uši. Jedne noći me zapalo da budem dežurni. To je značilo da ne smijem spavati i ujutro moram sve probuditi i postrojiti. Buditi vojsku značilo je da će mi svi jebat mater, gađati me cokulama, da ću se morati natezati s onima koji odbijaju ustati, da moram biti spreman eventualno se potući s najrogobatnijima. Mrzovoljan od nespavanja i još mrzovoljniji od saznanja što me tek čeka, otvorio sam vrata prve spavaonice i ponesen nenadanom inspiracijom povikao s praga, ni ne ulazeći:
- Ustaj, vojsko! Djevojke su stigle!
Ne čekajući da vidim efekat od tog, ponovio sam isto u preostale tri spavaonice, pri čemu su u narednima već čuli što sam se izderao u prethodnima, a zatim izišao pred zgradu, udaljio se pedesetak metar i pripalio cigaretu.
Nasta stampedo. Iskakali su iz postelja kao bijesni stršljanovi, tiskali se na vratima i iskakali kroz prozore. Nisam popušio ni do pola, a njih tri stotine se već natiskalo oko mene navlačeći posljednje komade uniforme, zakapčajući se i slineći:
- Gdje su? Gdje su? Gdje su?
Hladan kao špricer povikao sam "Zbor!"
U trenu su bili poredani preda mnom kao po špagici, po visini, sve jedan drugome do uha. Tada se izderem:
- Jebem vam mater glupu, budale blesave! - tako treba s vojskom razgovarati. - Kakve djevojke?! Jedino žensko što se možete nadati vidjeti je divokoza na vrhu susjedne planine, a to je i najbliže što možete pički primirisati! Djevojke su stigle - moj kurac! Bilo je to tek da svi vidite kako možete ustati u trenu i bez gunđanja, čili i poletni! A sada - na-lije-vo! - i na doručak!
No na doručku nisam imao mira. Otprilike tridesetak njih je došlo pitati - gdje su djevojke? Napokon sam ustao i razgalamio se po trpezariji:
- Kakve djevojke?! Gluplji ste čak nego što sam mislio! Kakve bi se djevojke ovdje mogle naći?! Idioti i invalidi u glavu! Nema djevojka! Zaboravite djevojke! Djevojke ne postoje!
Nisam ni sjeo, a Andraš Žomolja iz Županje mi šapće na uho:
- Da nisu neke glumice, manekenke i fotomodeli?
Izlazimo iz trpezarije, a Boris Ferfolja iz Slavonskog Broda me vuče u stranu i pita u povjerenju:
- A da nije ono… - suradnja omladine i vojske? Pa došla dva razreda iz srednje medicinske?
Čedomir Pavlec iz Varaždina javno objavljuje:
- Čitao sam u novinama - i žene će u vojsku! Napokon je stigla ženska četa!
Mi kopamo, a Januzi Zeadin iz sela Simice pored Gostivara mi se prikučio i sopče:
- Cirkus! Artistice! Žene od gume, krotiteljice lavova, gutačice sablji i bljuvateljice vatre!
Sve ih pošaljem u kurac i izvrijeđam, i tek što se malko smire, evo Blagoja Serafimovskog iz Tetova, sav se prhuta:
- Da nisu došle neke bolničarke da nas pregledavaju? Da nas cijepe ili damo krv?
Budimir Kocić iz Vitine donese marendu, dodaje mi četvrt kruha i konzervu paštete i cijuče:
- Možda su došle neke novinarke da nas intervjuiraju?
Stevan Petrović iz Subotice mozgao do podne, a onda izvali:
- Kulturno-zabavni život! Stigle umjetnice da nas zabavljaju!
Vlado Čahuk iz Slovenj Gradeca viče preko livade:
- Slađana Milošević i prateći vokali! Auuuuuu….!!!
Džafer Hot iz Gusinja me ogorčeno napadne:
- Znam ja! Žene su došle, a vi ih sakrili u štabu ili u vojničkom klubu!
- Ma koji "vi", pička ti pod nosom?!
Do navečer se nisu smirili.
Tom prilikom sam naučio:
- hoćeš li sluditi narod, samo izvali što nemogućiju budalaštinu.
- što je hipotetski rezultat budalaštine poželjniji, to će ti više vjerovati.
- nakon što je budalaština lansirana, više nikoga ne možeš razuvjeriti.
Post je objavljen 16.11.2006. u 11:11 sati.