Tika, taka, tika taka,
Sat broji vrijeme
moga života.
Što skriva sat, godina, minuta,
ili stoljeće vremena.
Sudbina? Hm...
Je li zapisana u satu? U vremenu?
Svakim danom, svakim satom,
moj se život troši,
smanjuje.
Svake sekunde, minute,
Sve sam starija.
Tonem polako,
u propast svog postojanja.
Nakon 65 godina,
neće me više biti.
Hoće li postojati
nešto,
negdje
ili će sve biti samo ništavilo
užasnutog buđenja?
Ma! I ako je samo ništavilo,
zauvijek će tu biti...
VRIJEME!
***
Post je objavljen 14.12.2006. u 04:04 sati.