Vječno sanjati ću sreću,
nikada je dostić neću.
Otupjet ću od bola...
Kada shvatim da nema toga
što patnju moju izlječit može.
Zar snovi su samo snovi.
Strah me istine. Ostat ću na ovome, umrjet ću
bez spoznaje o onome što najviše želim znati.
Toliko zvuci, toliko toga što želim znati.
Toliko straha nizašto...
Toliko se bojim... Ja ne mogu više...
Suza suzu tjera...
Nema nikoga... Sama sam...
Koliko je to... Ne vjerujte mi...
Nem smisla... Samo mrak.. Iako je sunce...
Zar itko može voljeti nekoga tko piše ovakve stihove..
Kao u napadu bunila i boli...
Čemu bol, čemu patnja... Čemu sreća, ljubav..
Ma dajte.. To ne postoji...
Izgubih nadu, volju.. I sve ostalo....
Nema više ničeg.. Ništa nije stvarno..
Ja, koja sam imala vjeru i sve, nadu u sve...
Više nemam ni nade, ni vjere... Kvragu i sve..
Izgubljeno je!!!!!!!
***
Post je objavljen 24.11.2006. u 17:14 sati.