Prestao sam si vjerovati,kada ne mogu vjerovati sebi kako ću drugima,uvijek prekršim,slomim vlastita obećanja.Neću to više činiti,ne želim a ipak činim.Volio bih znati zašto sam prestao sa borbom,zašto sam se prepustio stvorenim snovima laži da me odvedu u svoje utočište ludila,da nikada ne ugledam odraz fikcije nestvarnosti.Želim biti slobodan,ma što god to značilo,ja to želim,grozničavo se nadam tome pojmu blasfemije da me ispuni mojim neprestanim očekivanjem ruke ljubavi koja će izliječiti moje rane,zaražene tugom.Oh, to prelijepo tamno svjetlo,ta prelijepa bol ,taj osjećaj ništavnosti,besmislenosti me tjera na ulogu boga u ovome svijetu materijalne dualnosti.Slugo dijabolični,ispruzi svoje rogove da dodirnu svod nebeski,da andjeli smrti zaplaču na utopiji groznice tvoje dvolične ljubavi.Mrzim dvoličnost,mrzim i samu mržnju,mrzim mrziti samoga sebe,volio bih da sam abortirao svoju dušu i nestao zajedno sa njom u vrtlogu morbidne laži,nesreće,uskslog bijednika.Sluga sam svima,moja služinčad je u tvojim očima nestvarana,bolna,pasija isusa krista je neprestano ponavljana u nedogled ne.Orion,reče brat apsurd mjesecu bludnosti,orion brate slijepi,unakaženi grozom prpošne ljubavi,orion.Svjetlucaju u mraku tamne oči presvetog lucifera krista nad tvojim neizliječenim depresijama stvarnosti života,granice drskosti,groba sputanosti,pandorine kutije zla.Olovno nebo i kiša smrti,tuga vjetrova radosti donosi novi poredak stvari na temelje naše lažne vrijednosti,nesvtog tako zastupljenog licemjernog morala,kršćanske i sveopće degradiranosti.
Post je objavljen 15.11.2006. u 19:26 sati.