Marketing
dođi da ti tiho šapnem tajnu..
kako je danas divan dan...osmjesi na svakodnevnim licima..
vjetar je vezan negdje u daljini, a zrak je onako smiren..nekako mekan...
Sunce me vraća u davne sanje djetinjstva dok smo se još bezbrižno ljuljali na crvenim ljuljačkama...
skakali po kišnim lokvicama i nismo se bojali uprljati...bezbrižni, takvi smo bili... sreća je prštila iz nas... mislili smo da našoj igri nikad neće doći kraj... taj put nas je oblikovao, naučio nas je kako pribjeći skrivenom svijetu, ući u krug čarolija...naših i samo naših čarolija...tada su čarollije bile stvarnost, a das su postale san..
treba vjerovati u ljepotu naših snova, uistinu treba...oni su posebni...
zatvoriti oči i biti...samo biti, ništa više...
jer snovi nas mogu odvesti daleko koliko god želimo...
i naprjed i nazad...nismo topili suze u more, brinuli se što ćemo sutra... bili smo važni jedni drugima...
djetinjstvo da da da...
treba mi netko s kim ću podijeliti nadu...
oni davni snovi o životu...svi polako odlaze u prah...
sada novi bojaju budućnost...svatko bira svoje nijanse...
nekako su ljepših boja, ali nesigurno obojani...barem ovi moji snovi...
miris čokolade i ivančica...toplog čaja u hladna zimska jutra...to mi treba...
vjetar sve zna... onaj isti vjetar koji je danas vezan...
suviše smo toga naučili... postalo je dosadno...
bojim se da imam snage samo za još jedan dan...osjećam se staro...
želim biti ja.. nestajem u magli zaborava....
bez straha, bez sumnji, bez zapreka...
ne, to nije moguće...
mijenjamo naše snove za neke tuđe...
mijenjamo sreću za novac, ljubav za posjed...
kao i oni dosadni i isfucani romantičari koji odustaju na pola puta do sreće...
želim naći to nešto... znam da je tu... skriveno ispod tepiha, skriveno od pogleda, u nekoj glavi možda? tu je negdje... pokušat ću narasti još malo, možda budem vidjela dalje...
podignuti se na prste i svom snagom gledati...
naći ću to, ali možda baš onda kad ne budem tražila...
sve lijepe stvari dođu kada najmanje očekuješ...uvijek zaboravim pa se previše zanesem...
željeti i gledati... sve će nestati... zatvoriti oči...
znam! zazviždat ću i nasmijati se... možda to bude dobar poziv..
a možda probam čekati u tišini na nekoj crvenoj ljuljački... da....
onda će naći mene... :)
dans smo pisali zadaćnicu, onu o romantičarima i tragičnim junacima pa mi je malo presjelo... zato ovakav post.. blah... nadrobila san dvi strane sličnosti Lovre i Werthera... oni su se ubili zbog ljubavi i nesređene glave... šta radimo sami sebi i ne možeš si pomoć... a tek smo počeli živjet... ljubav i puf sranje... e neće! moram si sredit snove, i to pod temu hitno!
ne mogu ostavljat komentare, nešto nije ok, a nemam ni volje dolazit na net i palit komp... malo više crtam i tako... pozdravljam vas sve puno i želim vam ugodan dan! :)
Post je objavljen 15.11.2006. u 14:51 sati.