
Političari govore o poštenju i borbi protiv kriminala, intelektualci glasno šute, studenti kao stado bijelih ovčica na točkice jedu po kantinama, umirovljeni generali osnivaju stranke, u bescjenje se rasprodaju državna dobra, zadovoljni ne skreću pozornost na sebe, luđaci ubijaju po autocestama, u medijima crnilo, sivilo, na TV krvi do koljena i bezbroj policijskih serija i forenzičara. Iznova i iznova vraćamo se u prošlost, njome se opterećujemo i zbog tog utega ne možemo slobodni naprijed. Obični ljudi sa svojim obiteljima i problemima postali su publika u toj drami apsurda. Imati djecu? Živjeti od socijale, oboljeti od briga i brljati po kontejnerima u stambenim blokovima privilegirani? Što je smisao postojanja, zbog čega smo željeli bolji život i kakvo smo to čudovište stvorili? Psihijatri daju potvrde sposobnim političarima da nisu normalni i s odvjetnicima katkad umanjuju kazne višestrukim ubojicama zbog tobožnje neubrojivosti. Sistem jede svoju djecu. Vrijeme međusobnog obračuna odvjetnika i njihovih basnoslovnih zarada na patnjama marginalaca. Novinari u ulozi isljednika, kriminalista, policije i sudstva, svake večeri iz dana u dan. Mediji se hrane neograničenim količinama negativnosti koju i sami mogu otkriti ako tek malo ogrebu i nasumce odabrane teme, ipak ne moraju, to im biva servirano po potrebi od interesnih grupa. Žutilo, sivilo, progresija novih tehnologija, velike zarade i sveopća globalizacija. Kao iz izloga jeftinih slatkiša, uzmi, zaduži se, telefoniraj, sve je naizgled free i svi smo naizgled budale za marketinške stručnjake koji su jučer diplomirali i obukli prvo odijelo pa šeću gradom s laptopom u torbi na ramenu. Grupa je više nego skup pojedinaca. Publika pravi nerede na stadionima, ali i uživa u koncertima inozemnih zvijezda. Ponekad, slučajno, ružičasti reflektor obasja dio publike i učini ju posebno sretnom. Kao iz svemira odabrani dobiju moć da misle svojom glavom. Sve je dobro izrežirana drama. Kad napuste te glumci, ostati ćeš sama.
Post je objavljen 15.11.2006. u 09:16 sati.