Kad je moja draga nećakinja Jelena bila mala i slavila jedan "rani" rođendan,
napravila sam zločestu šalu na njezin račun.
Kupila sam joj lijep poklon, nešto što je Jelena jako željela. Uz to sam pokupovala niz sitnica, za sve uzvanike koji su bili očekivani na Jeleninu rođendanu.
Na rođendanskoj proslavi prilazila sam svima redom, čestitala im i darivala ih.
Ančici, mojoj sestrici, a Jeleninoj mami, rekla sam: Sretan ti, kćerkin rođendan!
I tako redom ...
Miroslavu, Jeleninom tati: E, pa čestitke za kćerin rođendan!
Sanji, Jeleninoj sestri: Sretan ti sestrin rođendan!
Pa djedu i bakama: Sretan vam unukin rođendan!
...
Jelena je stajala postrani, gledajući to čestitanje i darivanje.
Pa je odjednom rekla: Tetka ... a ja?
Pa zar je običaj da se dariva i onaj tko slavi rođendan? "zaprepastila" sam se ja. Nisam znala ... za taj neobičan običaj ... pa ti nažalost - nisam kupila dar.
Jeca me za trenutak pogledala začuđeno, a plave su joj se oči zaokružile.
Načas sam se uplašila kako sam pretjerala, pa ću rasplakati slavljenicu.
No onda se moja Jelena, tada vjerojatno 5- godišnjakinja, glasno nasmijala i poletjela mi u zagrljaj.
Razmijenile smo darove, nas dvije škorpijice - slavljenice.
Kao što ćemo i - danas.
Jer Jelena i ja danas slavimo rođendan.
P.S.
Moja je Jeca danas mlada pravnica.
Ljetos je diplomirala, čeka je promocija.
Prošlog se tjedna i zaposlila.
I - zaljubljena je!
Sretan rođendan, mila moja Jelena!
Želim ti - svu sreću svijeta!
Onoga dana, kad si se ti rodila, ja koja nikada u životu nisam ništa namjerno razbila, razbila sam čašu od veselja.
Za tvoju sreću, mila moja slavljenice!
P.S.
Kad sam se, prilično davno, našalila na račun moje Jelene, nisam ni shvatila - iz čega je ta moja šala proistekla.
No, danas shvaćam.
Slaveći slavlje, veseleći se uspjehu i sreći, nekoga - bliskog i dragog, poznatog ili nepoznatog, više slavimo vlastito slavlje no kad to činimo "slaveći vlastito slavlje".
I tako je moj rođendan, onog sretnog dana 17. studenoga kad se Jelena rodila - postao Jelenin rođendan. U kojem uživam mnogo više nego u vlastitom rođendanu.
Jelena i baka Magda, 2001., s Perlicom
Magdica je, tada već bolesna i iscrpljena no još uvijek vedra i živog duha, živjela sa mnom.
Jelena je tada skratila svoju dugu plavu kosu, no sada je opet dugokosa. Fotografija je snimljena 2001., negdje "oko" Jeleninog i mojeg rođendana. Naš sljedeći rođendan Magdica nije dočekala. Umrla je dan prije, 16. studeni 2002.