Ona ima oči kao najplavije nebo
Kao da su netom o kiši mislile
Ali mrzim u njih gledati
Toliko su ispunjene patnjom i boli
Da i mene pri srcu zaboli
Njezina meka, plava kosa
Podsjeća me na sigurno i toplo mjesto
Gdje se mogu skrivati i zaboraviti na vrijeme
Njezin smiješak podsjeća me na djetinjstvo
Kad sam se bezbrižno smijala
I kad nisam znala
Da će taj smiješak jednom netko izbrisati
I kad ugledam njezino lice
Ono me odvede daleko od stvarnosti
I sretna sam što je tu
Jer uz nju nestaje sve
I kiše i grmljavine….
Post je objavljen 14.11.2006. u 21:59 sati.