noć je bila hladna, ali bistra. Puna zvijezda. Jedna je pala. Ona je to propustila. Nije se obazirala na zvijezde kad je ispred sebe imala najveći sjaj...i to onaj u njegovim očima. A njegove oči nisu bile ravne ni jednoj zvijezdi.
-hoćemo li ikad biti prijatelji -upitao ju je pažljivo, kao da je očekivao da će se svaki tren rasplakati. Kako je samo nije poznavao, kako nije znao da je puno jača, kako se samo naivno nadao da će bar jednom zaista pokazati ono što zaista osjećam
-ne -kratko mu je rekla. nije htjela popusitit iako je znala da ga više neće vidjeti, da mu večeras može reći sve, jer ta večer je bila sve što imaju
-zašto -na to je on ponovo upitao
-znaš
-da, znam
-sad je vrijeme da si sve kažemo, više nećemo imati priliku, zato, ako mi imaš nešto reći, sada je pravo vrijeme
-zašto misliš da ti imam što reći
-ne mislim, ali dobro znaš da se nećemo više vidjeti, zar mi stvarno nemaš što reći
-ne, nemam, sve smo si rekli
-jesi siguran
-da, ja tebi više nemam što reći, sve ostaje na tebi, imaš li ti koje neizgovorene riječi
-ne, nemam ni ja -prešutjela je, ponovo, zbog straha, zbog te njegove hladnoće koja joj nikad nije davala poticaj da mu kaže ono što zaista osjeća, zbog straha da je ne odbaci
-znači ovo je zbogom
-da, ovo je zbogom... nakon ovog nema više ničeg
-heh...da...žao mi je zbog svega, ne bi htio da me pamtiš po lošim stvarima
-loše stvari su davno zaboravljene, pamtit ću te kao osobu do koje mi je nekad bilo stalo
-a nije ti više? stalo do mene, mislim
-nećemo o tome ulaziti, i sam znaš da loše završi, a ionako neće ništa promijeniti
-ok. whatever
-idem sad...rano se dižem...avion mi je ujutro -rekla je i ustala se s klupe na kojoj su sjedili. Ustala se i stajala na mjestu s nadom da će je zaustaviti i zamoliti za još par trenutaka nego ode zauvijek. Ali nije. Samo se ustao i udjelio joj hladan zagrljaj.
-bok -rekao joj je
-zbogom, kreten si i sve, ali nedostajat ćeš mi
-i ti meni, i ti meni, znala si bit naporna, ali prije svega si mi bila odlična prijateljica i ono najvažnije, voljela si me, ono što mnogi nisu mogli -rekao je s kamenom na srcu i gledao ju je kako se okrenula i otišla. Htio je potrčati za njom i viknuti joj koliko je voli, koliko je volio svo ovo vrijeme, ali ga je sprečavala ista stvar koja je i nju sprečavala...ponos, ali i strah...strah da neće uspijeti, strah da se ne vole dovoljno. On ju je volio, na svoj čudan način, malo manje nego ona njega, ali ju je volio. I ona je njega. Iako je to pokušavala prikrivala, pokušala zatajiti, lagala i druge i sebe da to nije isitna, voljela ga je. ali to više nije bilo važno. Sada je otišla... Šetala je prema kući laganim korakom u nadi da će je sustići. Ali nije... nije napravio ništa...samo joj je rekao bok. Samo to, ostao je hladan kao i uvijek. Nije niti malo razmišljala da je i ona napravila istu stvar. bila hladna prema njemu.
On cijelu večer nije prestao razmišljati o njoj...uzeo je bocu u ruku i napio se, zatim je još pio...i nije prestao piti ni godinama poslije. Nije bio onaj isti dečko. Izgrizla su ga sjećanja na prošlost...grizao se iz dana u dan, nije si mogao oprostiti što je prokockao tu ljubav. što je izgubio jedinu osobu koja je uvijek bila uz njega, koja je sve činila za njega i koja ga je voljela kad su ga svi drugi napustili. Nije bilo više sjaja u njegovim kestenjastim očima. Sada su ga samo mogli vidjeti na onom istom mjestu paleći cigaretu jednu za drugom. Nije ju zaboravio...vidio ju je u prolazu par godina poslije...promijenila se, proljepšala, ali je imala isti oni vrckasti smješak na licu, samo što ovaj put nije bio samo njegov...šetala je držeći se za ruke s nekim dugokosim dečkom. Smijali su se. Bila je sretna. I to mu je bilo drago, samo mu je bilo žao što on nije pridonijeo toj njenoj sreći... mislio je da ga je potpuno zaboravila, ali nije znao da se i ona ponekad sjeti njega, da ga još uvijek samo malo, ali malo voli i da još čuva onu njegovu zadnju poruku... "nije nam suđeno" baš kao što i on čuva njenu poruku... "sami krojimo svoju sudbinu"... otišao je u kafić i naručio votku dok je na radiu sviralo...
bolje biti pijan nego star
bolje biti pijan nego star
vino ne zna da smo nekad bili sretan par
bolje biti pijan nego star...
Post je objavljen 14.11.2006. u 20:40 sati.