Ispriča mi prijatelj što se danas događalo po ulicama grada nam . Bezvoljno otvorim članak o nesreći na indexu, pročitam i dobijem jasnu predodžbu o vozaču hitne, ubojici, kojem se treba suditi jer je uspio usmrtit djevojčicu pri prelasku ceste kad joj je bilo upaljeno zeleno na semfi . Ako je ikako dozvoljeno ne osvrnuti se na još jedan u nizu dokaza o nepostojanju boga, koji nam je dao pravo biranja, pa tako i međusobnog ubijanja, kreativnost za stvaranje tuge i jada, skrenuo bih pažnju na novinara indexa .
Indeks kaže: «Inače, semafor na kojem se dogodila tragična nesreća nalazi se 300-400 udaljen od OŠ Malešnica.», čime jasno implicira kako je vozač hitne morao biti svjestan blizine škole i mogućnosti izletavanja djeteta, iz čega se jasno može zaključiti kako se radi o njegovoj grešci, jer da je prilagodio brzinu, nesreća bi bila izbjegnuta . Informacije koje nedostaju su: da li je hitna bila na putu u bolnicu, vozeći pacijenta ili je možda jurila na mjesto nesreće, nadalje iskaz svjedoka od kojeg se ograđuje s «navodno», iskaz koji govori o zelenom svjetlu na semaforu, ako već ne postoji pouzdan izbor, možda ne bi trebalo ljudima nuditi polu-informaciju koja zapravo nema vrijednosti, stvoriti mišljenje, pošto ste ga mogli formirati i na totalno drugoj razini, postaviti par pitanja, dati prijedlog, unijeti malo vlastite empatije i ljutnje prema uzrocima... . Novinari ste, to vam je posao . Svjestan sam da novinar ima pravo izraziti svoje mišljenje, stoga bi zgodno bilo da je utemeljeno na bitnim stvarima, istini po mogućnosti .
Ljudi instinktivno traže krivca, sude ga i kažnjavaju, dok neposredni krivci s mnogo više osnove za tužbu niti ne znaju da je danas dijete pokradeno za život, makar sjeban kakav im nude . Vozač hitne možda nije ni kriv, što manje bitno, jer nakon tragedije više nitko neće pokrenuti svijet obitelji koja je pretrpjela neopisiv gubitak . U nastavku će se suditi vozaču i kad padne mrak, nitko se više neće sjetiti tragedije, do slijedeće, možda strašnije, možda tužnije . Pitanje je zašto se stvari više ne rješavaju ako je evidentno da nešto ne štima?
Rješenja su kao i obično jednostavna, ali ostavljaju manje prostora za krađu novaca odgovornima . Semafori . Radi se o softverski pogonjenom mehanizmu iz čega se može pretpostaviti da su ljudi koji su projektirali sustav uzeli u obzir broj automobila koji sudjeluju u prometu, izračunali optimalne intervale koji bi trebali održavati stalnu propustnost . Ako na svakom jebenom križanju u ovome gradu gledam kako se razkrižja pune, blokiraju promet iz druge ulice, jasno je da su intervali predugi*, prekratki ili bilo kakvi, ali ne valjaju i nužne su izmjene + vozači . Ako se ne varam kazna za ulazak u raskrižje bez mogućnosti izlaska je oduzimanje vozačke dozvole, pitam gdje je policija? Tko je tim ljudima dao vozačku dozvolu? Drago mi je da su se potrošili milioni na besmislene marketinške kampanje umjesto da se napravio novi sustav ili recimo postavi dodatni semafor koji bi kretenima slovima ispisivao «NE ULAZI U RASKRIŽJE AKO NE MOŽEŠ IZAĆI IZ NJEGA! DEBILU!» . Od iste hrpe novaca koja nije polučila efekta jer je negdje na dnu bila rupa koja je pozajmašne postotke slijevala u privatne džepove kroz razne direktne nagodbe, čime se izbegava mogućnost ravnopravne tržišne borbe i svega o čemu ja pišem ovdje, mogli su se platiti ljudi koji bi pazili na klince u prometu . Ameri to imaju već jako dugo i sve funkcionira, nažalost bravo po tom pitanju . Imamo milion umirovljenika, od kojih neki mogu trčat ili se igrat školice s unucima, određeni dio te mase ljudi bi bez pitanja zaradio koju kunu, a i klinci ih vole..itd .
Previše se stvari može vrlo jednostavno rješavati da postoji volja, koja izostaje zbog sitnih interesa . U međuvremenu glasajte za bandu koja nas mrči, barem je njima dobro!
Apel novinarima: radite svoj jebeni posao!
Post je objavljen 14.11.2006. u 18:14 sati.