Crvenokosa je otišla. Pustila me je jer me voli. Dust kojeg ste poznavali je mrtav. Ubijen je metkom u potiljak. Ubojica sam ja sam. Više nisam ista osoba. Nisam dobar. Meni je stalo do osobe s kojom sa u vezi, mene zanimaju njezini osjećaji, njezine potrebe, ja joj želim dati mir. U vezi s Crvenokosom sve je to nestalo.
Ja sam to ubio u sebi. Ja sam kriv.
Ja sam veoma loša osoba koja si je našla shodnim odbaciti od sebe jedine iole pozitivne stvari koje sam imao. Više ih nemam. Nije čudno da je plakala uz mene, da je bila tužna i da ju je stomak bolio i grčio se dok je razgovarala sa mnom.
Mislim da nisam stvoren za ljude. Ni za životnije, ni za živjet.
Jučerašnji mi je ručak u grlu i želim povraćati. Jako.
Spreman sam samog sebe ozlijediti, ali ne znam točno kako. Ne mogu se više sagledati, nisam iskren prema samom sebi i više ne mogu raditi ni one najjednostavnije stvari kao što je samoozljeđivanje. Patetičan sam. Vratio sam se na početak, i onda sam otišao nekoliko koraka unazad.
Mislim da mi sve ovo s njom nije dovoljno sijelo. Ne mogu nači dovoljno iskrene riječi da sve to opišem. Žao mi je.