Upitnik je predan i ja sva na iglama čekam ishod moje zamolbe za prijem u MUP. Sve sam nešto živčana sve mi nešto neide i sve mi se manje sviđa pomisao ako i upali ,strava,ja ću raditi u murji.Murji koja mi je i onda i danas blia leglo primitivizma,malograđanštine i obrazovanih sve u šesnaest.No policija je bila jedina zakonska opcija za formiranje oružanih snaga ,budući da smo tada još uvijek bili u Jugi.
Da se nešto dešava naslutila je mama kada joj se susjeda u pol glasa obratila:
"Čujte suseda ,vašu malu su tražili neki u odjelima bila su dvojca i svakaj su me pitala i o njoj i o vama .Ja im niš nisam rekla."
Lajava onakva kakva je vjerojatno im je ispričala i kolko gaćica tjedno operemo ,naravno i koje su boje jer u Zagrebačkim kvartovima s obiteljskim kućama gorje je nego na selu ,svak zna sve o onom drugom,pomeće se pred tuđim vratima ali nikad pred svojim.Nas tri,samohrana majka sa dvije kćeri bile smo top tema.Uvriježeno mišljenje da su djeca rastavljenih roditelja potencijalne propalice davala im je "štofa"u njihovim naopakim i opakim glavama.A sad mene još i traže.
Nakon susjede"niš nisam rekla"nazvala me frendica s faksa i rekla da su policajci u civilu i nju nešto ispitivali o meni.Kako ja nikom nisam rekla svoju odluku svi su bili preneraženi činjenicom da se murja raspituje o meni.
Ni meni baš posve nije bilo jasno o čemu se radi no kasnije ću saznati da je to zapravo bila sigurnosna provjera , jedan od uvijeta za prijem.
Prošlo je oko mjesec dana kada sam dobila poziv,obavila razgovor ,lječnički pregled i upala.Upala u drek do guše.
Ja pomislila kako ću biti nova Lara C. a oni mene u kancelariju uz obrazloženje da žene ne mogu u specijalne postrojbe MUP-a. Horor em u murji ,em knjiški miljac dvije stvari s kojima se nisam mirila.
U to vrijeme radnog vremena nije bilo prijemi u specijalne postrojbe bili su prioritet moje službe.U kojoj je osim mene radila još jedna hrvatica a 22 žene bile su srpske nacionalnosti uglavnom su im muževi bili milicajci na "položaju"ili su bile žene oficira JNA.Gledale su me ko čudo ,ponašle se hladno i otresito definitivno neprijateljski.Nestjale su preko noći u svoje Plaško,Knin....
Informacije o ljudstvu curile su neopisivo .Pogotovo za "Krvavi Uskrs" .Radila sam sve i sva pomagala svom budućem zapovjedniku odabrati kandidate za specijalne,dežurala u kabinetu ministra ,davala majkama,suprugama informacije kako su njihovi muževi,radila ponekad i 20 sati bez prekida. Nakon"Krvavog Uskrsa"znala sam definitivno da nemogu ostati u Zagrebu iako sam bila na neki način korisna smatrala sam da ne radim dovoljno .
Osnutkom Zbora narodne garde podnjela sam zahtjev za premještaj u jednu od postrojbi. Isti je odbijen uz obrazloženje da sam prijekopotrebna baš tu gdje jesam jer sam kao osoba od povjerenja i statusno ću voditi od tada isključivo ZNG budući da je odljev informacija bio prevelik a one koje su ih odavale još su uvijek bile u službi.
Ne mogu reći da je ta činjenica smirila moje"crve u guzici"ali nažalost izbora nisam imala .Tješila sam se
činjenicom da ću "dečkima"biti pri ruci učiniti za njih sve što treba i tako im pomoći.
Plejade muškaraca prolazile su kroz kancelariju, problema napretek, administracijska zbrka totalna.Ja sve mršavija neispavana.Kod kuće sam provodila ne više od šest sati dnevno. Dođem doma ubacim nešto u kljun ,otuširam se i nazad u kancelariju.
Tada uopće nisam razmišljala kako me ljudi doživljavaju, s kime surađujem tko će mi doći u kancelariju i tko su od tih ljudi"face".
Vrijeme će pokazati da sam baš u tom razdoblju upoznala neke od ljudi koji će činiti zapovjedni kadar Domovinskog rata odnosno da će isti postati stup Hrvatske vojske.
Post je objavljen 14.11.2006. u 14:25 sati.