Počeo sam slikati, nakon toliko dugog vremena. Slikam često do dugo u noć, i tek kada stanem shvatim koliki psihički napor iziskuje. Prednost slikanja nad pisanjem jeste da možeš pustiti da te povede kamo želi, i znati da ćeš, kada stigneš na to mjesto, biti zadovoljan. Slikam bez prethodnog skiciranja-slikanje sa skicom je poput ubojstva sa predumišljajem. Potpuno rutinsko odrađivanje unaprijed zamišljenog plana. U književnosti postoji nešto što se zove écriture automátique, odnosno pisanje bez predumišljaja. Naravno, kada automatski pišeš, 90% teksta ispadne stotalno sranje sve dok u njemu tražiš neki smisao. Uvijek se sjetim Huga Balla i njegove dada pjesme. niza potpuno nasumičnih zvukova koje je recitirao odjeven u nešto što je podsjećalo na aluminijskog jastoga. Ali to je bilo jedno drugo vrijeme i jedna posve druga priča, jer se danas doslovno cijeli svijet pretvorio u Cabaret Voltaire. Ako je smisao umjetnosti da ti otvori oči za ljepotu i bol svijeta oko tebe, moje su širom otvorene.
Post je objavljen 14.11.2006. u 14:59 sati.