Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jedisarmu

Marketing

posveceno tebi u zaboravu...

u masi zabacanih stvari ugledah jedan predmet,
prasnjav ali dragi
biljeznica....
mala i velika slova....
skrivaju male tajne....
strah...
ljubav....
prijateljstvo...
povezanost...
mala slova su ispisivala nase snove....
velika ih ostvaravala....
volim te i uvijek cu te voljeti....
na svakom listu....
iskrenost koju skriva biljeznica....


Nakon svih nasih pricanja koliko se volimo, koliko nam je stalo, koliko smo povezane, mi, najfrendice dogodilo nam se to. Toliko o svim nasim silama da odrzimo tu vezu. Nakon svih mojih pricanja o lazima, licemjerju i izdaji to se dogodi. Sva nasa uzivanja u zivotu. Slika tebe kao najfrendice. Sve se razbilo u tisucu komadica. Iskreno, nisam htjela da tako zavrsi. Uvijek cu se sjecat svih nasih dobrih stvari. Jer ipak puno smo tog prosle. I kao sto skriva mala biljeznica "osam godina nije malo". Koliko smo tesko stvarali-a lako srusili. I strahovi male biljeznice postaju stvarnost. Realnost. Drugi svijet. I svaki put bi mi rekla "nemas pojma koliko sam plakala".to si mi rekla i zadnji put, kad smo pricale.na rokicu."znas koliko sam sinoc plakala, strah me". No te rijeci kao da su otputovale s balonom naseg prijateljstva. A ja, ja bi htjela jos katkad ugledat balon. Drzati ga na trenutak da se prisjetim svega sto smo prosle sa smjeskom. Al ne mogu. Jer ce opet bit isto. Isto pokvareno. Na isti nacin. I mrzim tvoju ravnodusnost, koje ustvari nema. Ima samo mala nezadovoljna djevojcica koju ja poznam. Mali frik. Iskreno mrzim tvoja preseravanja al uzivam s tobom, na nas nacin. volim te. Dvije rijeci koje polako blijede. Rijeci ispisane na svakoj stranici nase biljeznice.




Citajuci biljeznicu usnivam san postojanja naseg "mi". Nasih prica dugo u noc, nasih ludih provoda i zajebancija. Nove godine. Da, to su bila vremena. Kojih sad nema. I tajna "promjenila sam se" cini mi se tako isprazno. Ja nisam htjela da se promjenis. Voljela sam te takvu kakva si. S manama i vrlinama. Jer kad bi se promjenila to ne bi bila ti, djevojcica koja mi se uvukla pod kozu. Htjela sam samo da budes jos bolja osoba. sa vise vrlina, manje mana. da tvoje dobro ispliva na povrsinu tvog malog zivota, a da lose spremis na dno. A ti... Ne znam dali si se promjenila il si uvijek takva bila. I lose je isplivalo na povrsinu. Budim se iz sna koji zavrsava tuzno i zalosno. Bajka kojoj sam upravo napisala kraj, iako jos cezem za balonom i zagrljajem. Ako uhvatis balon javi se. Samo pozdravi. I ce biti dovoljano da rijeci volim te ne izblijede do kraja. Znat ces tko si. Mala djevojcica puna snova. Ja. Ti. Pjesma try. I "ne tuguj zbog onog cega nema veseli se onom sta imas.
Blijedim slovima uvijek cu te voljet. Zelim ti sve najbolje u zivotu. I ne, ne falis mi. Lijepo mi je i bez tebe


Post je objavljen 14.11.2006. u 12:20 sati.