Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ljubavibrak

Marketing

Život i...život

Zbog čega je stara teta umrla?Jako ju je lupio auto. Znaš kada mama kaže kako se mora paziti kada se prelazi cestu? Nije dobro pazila ili je barba koji je vozio nije vidio. Bila je kiša i magla. Znaš da smo se šalile kako se ne vidi ni prst pred nosom kada smo išle u vrtić?

Gdje je, ona, sada?
Pokopali smo je. Tijelo je zakopano u zemlji.

I glava, i ruke, i noge?
Aha! I glava i ruke i noge.

Kako će, onda, hodati?
Kada, netko, umre to je kao kada se tvojoj bebi, koja puzi, potroše baterije. Ili kada ih izvadimo. Mrtvi ne mogu micati nogama, rukama, ne mogu gledati, ne mogu čuti…Tijelo se zakopa jer im više ne treba. Više ne radi. Znaš, kada smo pronašle puževu kućicu bez puža? Tako je tijelo mrtvog-kućica bez duše. Čovjek je i duh i tijelo. Tijelo umre, više ne radi, ostane bez baterija, a duh živi.

A gdje je, ona, sada?
Tijelo je zakopano, kućica j e zakopana, a duh je negdje, nitko ne zna gdje. Znaš da si me pitala gdje je puž iz kućice i rekla sam ti da ne znam gdje je otišao?

Možemo vidjeti duh?
Ne možemo vidjeti.

Može ona nas vidjeti?Ne znam, ali mislim da može.

Kako mi ne možemo?Neke stvari vidiš, neke čuješ, neke možeš dotaknuti, neke možeš ponjušiti…Neke možeš sve to odjednom, a neke ni ne vidiš ni ne čuješ, ali znaš da su tu. Muziku čuješ, ali ne možeš je vidjeti, niti dirati, niti njušiti, je li tako? Ti znaš da te mama puno voli, ali tu ljubav ne možeš vidjeti, dotaknuti, ponjušiti…Kada osoba umre to ti je kao…To ti je kao kada tata na TV prebaci program ne nogomet dok mama gleda Big Brother. Big Brother ide dalje, ne može se zaustaviti kao film na kazeti u videu, iako ga ja ne vidim. Vjerujem da ljudi kada umru postoje, negdje, iako ih mi ne vidimo, ne čujemo…

Zbog čega si plakala kada je teta umrla?Bila sam tužna jer je više ne mogu vidjeti, razgovarati s njom…Ali vjerujem da je, ona, dobro. Ma, znaš što? Zapravo, možeš, s njom, razgovarati-u snovima. Možda nas ona i sada gleda iako je mi ne vidimo. Hajmo joj mahnuti!

Hajde, mama, mahnimo joj !

Mašemo!

Ne znam je li Kćer pohvatala sve konce razgovora, n e znam je li joj pomogao razgovor shvatiti pojam smrti, ne znam, na kraju krajeva, jesam li joj rekla istinu ili zavaravam i nju i sebe…Meni je razgovor pomogao.









Post je objavljen 14.11.2006. u 11:14 sati.