Marketing
znam da necu spasiti svijet, mozd ni one koje poznam ali od nekud moram pocet
˝Od vjerojatno mnogih krivih puteva kojima sam u životu kročia najgori je bio onaj koim sam sebe odlućila promjeniti zbog drugih. Zašto ? eto sad cu vam reci. Nije moja prica nista drukcija od drugih ali je moja i nista manje vrjedna pripovjedanja. Prvo udaljavanje od sebe dogodilo se na kraju 8. razreda. Dijagnoza: late bloomer iliti malo je kasnije puko pubertet. Do tad vrlo asocijana ( svojom voljom), i neshvacena (tuđom sljepocom), djevojcica stupa hrabro na scenu i nareduje onom gore tehnicaru da spotlight usmjeri na nju... tad je pocelo putovanje u nepoznato i ljudi su upoznali tu asocijalnu i neshvacenu djevojcicu kao potpuno drugciju od njenog pravog ja, a ona je svoje pravo ja zakopala duboko u sebi, još uvijek ne razmišljajuci na isti nacin, ali samo za sebe... i to je potrajalo. Prije par mjeseci shvatila sam ko sam i moje pravo ja se vratilo na scenu i jebalo mater svima onima kojima se trebalo jebat mater vec odavno... i tad sam se osjecala tako dobro......mmmmmm....daaaaa.....TAKO DOBRO !! jel kolko god ja humanistica, altruistica i jednostavno dobra cura bila , opet sam egoist i nije me toga sram, pa pobogu nismo li svi !? dal sam loš covjek zbog tog, pa ja mislim da nisam, jel moj egoizam ne prelazi granicu normale, ako takvo što postoji, a ako i jesam loša, nisam lošija o drugih koji o tome lažu.˝
Ok, vas ce komentar bit koga briga al jedna osoba se nadam se prepoznala u ovome.
Post je objavljen 14.11.2006. u 07:09 sati.