Ne znam kaj mi je danas bilo,ali cijeli dan sam mislila na bivšeg. Ušao mi je u misli i ne izlazi van. Koliko god nisam htjela misliti na njega toliko mi se vrtio po glavi.
To mi je bilo jako čudno. Ne znam zašto,ali nije mi izlazi van iz misli. Sjetila sam se naše veze. Svega sam se sjetila. Od našeg upoznavanj,pa do kraja veze,sjetila sam se i naših svađa i naših pomirbi. Njegovih riječi kada sam bila tužna ili loše volje,svega sam se sjetila,njegovih poljubaca. Fakat svega. Danas mi je jako falio. Da mogu vratiti dan kada smo prekinuli,vratila bi. Sve bi dala za taj dan. Kada se sjetim koliko sam plakala,zlo mi dođe. Mogu ja biti zaljubljena u nekoga koliko hoču,mogu voljeeti nekoga koliko hoču,ali meni mojeg bivšeg nitko nece zamjeniti. Bar ne sada,a možda naiđe onaj koji ce ga zamijeniti. Nadam se da če naići uskoro.
Možda sam toliko mislila na njega,jer je između menie i jedne osobe bilo maloh nesuglasnica (mojom krivnjom,ali nešto me zanimalo pa sam ga morala pitati i tu su nastale nesuglasnice). Valjda čemo ih riješiti,bar se nadam.
Post je objavljen 13.11.2006. u 20:07 sati.