ne znas koliko boli gledati tragove vlastite mrznje i neprihvacanja,gorkog izumiranja,napustanja i osame,o koliko samo boli.ne tjeraj se gledati me u te mracne dubine potrosene vjernosti,zaprljane njeznosti,naivne nevinosti...to vise nisam ja.jesam li nekada bila?oh,da,voljela je.voli.voljet ce.ne,vanja,ne,boljet ce.vec sada boli...oh ne cujes li kako te prozdrljivo zovu ti vukovi dvolicne ljubavi,koliko su ostri zvukovi violina sto zvuk stvaraju na dlanovima njihovih vragova,tudih crnih zavjera.pogledaj,jos jedna trepavica neizrecene zelje,ni to ne zele.nisi dostojna.ponovno ti lazu kroz sito patnje,ponovno ti ime spominju ne obaziruci se koliko krvi proizlazi iz svakog slova,ponovno te pokusavaju zastititi lazima,oh kako li se samo bijedno boje.misle da ne mogu podnijeti istinu,misle da su mi draze plitke maske,misle da tako je bolje,da,bolje je..dok ne vidim svjetlo ispod hladnog Sunca i ne osjecam miris mora plave kose purpurnih sirena.nemojte,preklinjem vas,prestanite...samo to,samo to.preklinjem vas,dovoljno je.samozatajnost pogleda posljednjeg punog mjeseca bezuspjesno pokusava sakriti neizbjeznost prolaznosti,miris bezdusnosti i jalove sirovosti.ne zelis letjeti i vidjeti sve ono sto ne govore,ne zelis slusati uspavanke namjenjene tudoj djeci,ne zelis li?cekaj dan kada sve crno postati ce bjelo,kada sve obojeno zamijenit ce bestjelesno,sve providno dobit ce dubinu ,a izgubljeno ce pronaci uzdrhtale ruke skromnosti,cekaj sat koji brojat ce minutu vise,koji voljet ce jos jednu vjecnost duze,koji sanjat ce jos san blize,koji zaboravit ce jos jednu bol koja tako glasno uzdise..."...And in my darkest moment, fetal and weeping.
The moon tells me a secret. My confidant.
As full and bright as I am, this light is not my own
A million light reflections pass over me
It's source is bright and endless.
She resuscitates the hopeless
Without her we are lifeless satellites dreaming dreams.
And as I pull my head out I am without one doubt
Don't want to be down here feeding my narcissism
I must crucify the ego before it's far too late
I pray the light lifts me out before I pine away..."
obecah ovaj post posvetiti onoj zbog koje danas gledam te prekrasne balerine sto se ljupko sjedinjuju u jedno a na zrcalnom dnu crtaju suzne mi obraze,hvala ti sto i danas pronalazim boga u sebi a na tronu izgubljenog kraljevstva postavljam novu vladaricu neizmjernih moci.ivana iliti spoiled bitch.prekrasno.odista.poslusajte te ocaravajuce rijeci,poslusajte kako se tope na vrucim usnama od planule ljubavi i radosti,osjecate li tu privlacnost sa nadnaravnim iako ste svjesni da ste vi ti koji ste bozanski u cijeloj prici..?naravno..naravno moja ljubljena
Post je objavljen 13.11.2006. u 20:05 sati.