Marketing
Moj san
Rijetko sanjam, ili bolje receno, nakon ustajanja ne sjecam se sna! Ali proslu noc sam sanjao i zivo se sjecam detalja. Sanjao sam vlak! Ali ne onakav kakvi danas jure tracnicama,
nego pravi stari vlak s lokomotivom na parni pogon i malim tenderom za ugljen, kakvim sam kao dijete putovao i ucio stanice: Perkovic, Ostarije, Licki Osik, Delnice... Vozio sam se u mom snu, ali nisam bio u vagonu, nego negdje ispred, na njegovim odbojnicima, a lokomotiva je bila otraga i gurala kompoziciju. I nisam bio sam! Bilo nas je petero! Uzivali smo u brzoj voznji i vjetru koji nam je sibao lica, sve dok vlak nije poceo usporavati ulazeci u stanicu. Istovremeno nas je sa strane poceo prestizati jedan drugi vlak, da bi zajedno stali u stanici. Onaj drugi vlak je bio izmedju nas i stanicne zgrade, a iz njega su izisli neki ljudi i potrcali prema nama da nas uhvate. Instiktivno sam poceo bjezati u suprotnom pravcu prema sumi, a sa mnom jos jedan od suputnika. Preostala tri se nisu niti pomakli s mjesta i oni ljudi su ih poveli prema onom drugom vlaku. Nas dvojica smo trcali, ali nekako presporo i cinilo se da ce nas progonitelji uhvatiti. Vec smo bili na dohvat nasipa koji nas je dijelio od sume kad smo zastali, pogledali se, izmijenili nekoliko recenica odlucili da nam se je nabolje prepusti hvatacima, jer tesko da cemo im umaci, a ako i umaknemo tko zna sta nas ceka u sumi. Probudio sam se i bio zadovoljan da je sve proslo, a i da sam barem na pocetku sna vidio vagone moga djetinstva i veselio se jurnjavi u vjetar!
Post je objavljen 13.11.2006. u 18:27 sati.