Pregled posta

Priznajem, mea culpa...
Opet sam malo zapostavila blog...
Nemam neki poseban razlog, već jednostavno, dani mi jure poput vihora, a ja pokušavam na trenutak zaustaviti vrijeme... ali ne ide.
Dragi je na godišnjem pa nastojimo što je moguće više boraviti na svježem zraku, iskoristiti lijepo vrijeme i propješačiti barem 5 do 7 km dnevno. Tako ove dane provodimo uz more, uz jezero, u šumi, a najmanje u kući iili ne daj Bože ne kauču, fotelji ili stolici.
Pa kad smo već vani onda spajamo ugodno s korisnim i posjetimo prijatelje, obavimo sitne svakodnevne kupnje.
Na povratku slijede svakodnevni kućni poslovi koji čekaju čim otvorim vrata stana, pa onda uvijek netko svrati malo k nama i... ode dan.
Televiziju gotovo da i ne gledam jer mi je ipak draže ovako sjesti za moj stroj i vidjeti što kod vas ima novoga...a tu je uvijek lijepo i zanimljivo.
Danas sam sebi rekla da bih opet trebala malo više vremena posvetiti mom «malom zelenom» i nadam se da ćemi to poći za rukom.
I obzirom da ove dane tako često boravim u prirodi, evo i jedne misli o prirodi:

Zašto nam priroda često izgleda kao kič?
Zato što je Bog stvarajući je želio da se sviđa svakome!
Karel Konrad