Marketing
Pjesma bez nade
Uzmaknem li pogledom,
Jesenje kiše razlit će se
Po trotoarima moje duše.
Nataloženo lišće, već uvelo,
Umjesto krizantema će svjedočiti.
Bore, usječene na mom čelu,
Odavno već epitaf postaše
Zajedničkom životu i jednoj ljubavi.
Uzmaknem li korakom,
Prošlost neću približiti;
Sadašnjost je ionako
Sirova, nebrušena i kruta.
U budućnost,sama, bez tebe,
Ne umijem i ne mogu.
Ne snalazim se bez
Dodira ruke i svjetla tvoga.
A noge, navikle samo na
Maglene staze i trnje života,
Ne znaju da prepoznaju
Gdje je početak, a gdje kraj
Ovog našeg zajedničkog puta.
Gdje god zakoračim,
Sve oko mene je jalovost.
Danas je i sunce na počinak
Otišlo sa izgubljenom nadom.
Post je objavljen 14.11.2006. u 05:10 sati.