Helou helou!
Evo danas je dva mjeseca kako sam ovdje pa bi bio red da se javim onoj nekolicini koja ove moje ucestale mailove uopce cita.
U medjuvremenu sam poceo predavati informatiku djeci iz doma, u biti momcima kojima je ovo zadnja godina i koji ove godine napustaju dom, i veoma sam zadovoljan. I samim sobom buduci da predavanja na francuskom zvuce ipak malo bolje nego da Delboy predaje (pot pourri etc.). Njima je to skroz napeto i zanimljivo kao rade na kompjuteru onda se i trude vise. Ja pronalazim neke nacine da im sve to priblizim buduci da nisu nikada radili na kompu a imam do praznika samo dvije grupe i to samo 4 puta po dva sata pa im sve nesto pricam u prispodobama ali sve to oni kuze i zao mi je da nemamo vise vremena. Jedna grupa razumije francuski a druga samo kinyarwanda pa imam prevoditelje i sve stima. Zacudio sam se kako brzo to sve uce, a slijedece godine zelim poceti sa skroz malima i mislim da ce oni to jos brze pohvatati. Cilj je naravno da mogu kasnije nac neki i malo bolji poso.
Sto se tice jezika eto hrabro sam poceo zasad jedan momak mi pomaze jednom tjedno kupio sam knjigu pa po tome radimo. Naucio pozdrave i glagol biti i ne biti a sad ne znam kako dalje ali morat cu jer nema druge ni trece. I ono nesto sto sam dosad pokupio sa strane. Ne moram vam ni pricati da je sve skroz drugo da ne spominjem izgovor ali eto ako sam se izborio s ovim francuskim koji mi valjda dosta dobro ide onda cu i ovo da mogu pricat ko abantu a ne muzungu. Naucio sam odmah na pocetku "uti - iki?" sto bi znacilo nesto u smislu "sta si reko?" tako da ih palim s tim. Kad cujem da nesto melju kao muzungu bla bla bla pravim se glup sto i nije tesko jer nista ne razumijem i onda kad se cere samo ih pogledam i velim uti iki? onda se prepadnu jer misle da kuzim stvar. Sav sam nestasan.
A imam jednog pravog prijatelja dobrog, ja i Mladen smo odvojeni od zajednice i skroz u kutu centra koji je ogroman, i tu je dakle kao jedna kuca jednokatnica gdje su prije rata bile neke casne pa neki novicijat pa sad mi, a ima nekih desetak soba i u drugom dijelu i mala kuzinica i kapelica i tako i mi se brinemo za to zdanje i cistimo kad dodju gosti itd. Uglavnom, tu nocu bude kao cuvar Silas koji je totalna legenda. Mici je skroz i umiljat a zato fura sa sobom macetu pa je na miru. Ispod nase kuce su i kunici i jezerce sa ribama i volovi i banane i za sve se to Silas brine. Ima dvoje djece a koliko sam skuzio zena ga je napustila. Prica samo kinya ali odlicno se razumijemo. Kad sam bio zbog noge u zajednici kaze Mladen da je pitao svaku noc za mene i kaze da se moli za mene. I uvijek vice: inshuti Nikola, inshuti Mladen, kao prijatelji. Evo neki dan smo mu dali bajadere da odnese djeci a i cesto mu donesem i bananu. I damo mu kad imamo ista, sve podijelimo. Sad je nedavno tu bio puni mjesec i ja gledam taj mjesec i pitam Silasa kao okuezi, mjesec, jel ima abantu sto su ljudi u Africi na okuezi. Kaze Silas oja oja, ne, ne. A pitam ga ima li muzungu na okuezi, kaze covjek oja oja, pa nesto kao karo cane sto bi bilo jako daleko, jako daleko. Eto covik koji nije izasao iz Ruande nikada nego slusa taj svoj radio pa i on zna da tamo nema ljudi i da su to Ameri sve isfolirali kao bili na mjesecu. Sta ti je narodna mudrost. A legenda je onda nam nestane struje sto se desava cesto ja pokazujem okuezi kao i ne treba struja jer bas je bilo ko po danu a on vice Electrogaz Imana, Electrogaz je firma za struju i vodu, a Imana je Bog. Ma nema ga drzava neka nama Silasa s njim se ja i Mladen bar razumijemo sve kuzi nije napasan ko neki drugi koji samo zicaju jedan od jacih kojih sam upoznao.
A u toj nasoj hizi nestane tu i tamo struje, imamo neki agregat na naftu koji bas i ne kurimo jer i nemamo bas nafte a i kad ga kresnemo toliko grmi da dignemo pola naselja. Vode ima nema, a cesto ima ali nema pritiska onda nemam ni vode iz bojlera onda nis, kantu i sic i sokiranje ko u lipickom studencu. Ne znam u bit kako je tamo ali pretpostavljam da je isto. Ce me ne ubije ce me ojaca... :))
Evo danas prolazi jedna Slovenka koja je u Gomi u Kongu i radi sa street children, bila na godisnjem pa se vraca, puno njih leti preko Kigalija. A super im je tamo u Gomi u tom domu, kazu da je to ljuta sirotinja a i ima puno vojske koja bi samo iskamcila neku lovu. Pricala je da je nabavila neku macketinu da im mlati stakore po domu kad ono jednog dana nema macke mic mic nis. Kao sta je bilo pita djecu a dica ko dica smiju se: smazali ju ko zeca! :)) Kaze Alenka sta niste stakore smazali... :)) Al u Kongu je to kao poznato da mazu i zmije i kukce i majmune i svasta, uglavnom to mi je jedna od gurmanskih destinacija u svakom slucaju.
U petak idemo ja i Mladen za Burundi, tamo je nasa casna Lukrecija koja nas je bila i posjetila tu jednom, a dosla je i Jelena, sestrica iz Zagreba koja se isto sprema za misije pa je dosla samo vidjeti mjesec dana na sta to lici. I donijela nam nadam se potrepstine koje smo narucili... Bit cemo tri dana jer toliko se moze uzeti viza na grani, za 20 dolara, inace je tu u ambasadi mjesec dana 40 dolara. I dobro je da imamo misionarske vize za Rwandu jer inace bi morali placati i upad natrag u Rwandu, ovako imamo multiple entrances. I bit cemo zajedno i u nedjelju koja je misionarska nedjelja, ljuta simbolika. I bas jedva cekam da palimo skroz dobro. Ako ne nestanemo po putu, kazu da je Rwanda zakon jer ima puno armije posvuda pa je sigurno, ali ovo okolo da i nije bas fora. Neka nas Bog cuva.... :)) Salim se, no cuo sam i da su cijene nize pa da ima Amstela npr. po dvije kune itd., mozda produzimo vizu... :)) Pisem kako je bilo i saljem slike!
Eto ovdje je zadnji tjedan skole, mislim da je slijedeci tjedan ponavljanje i onda ispiti. I onda praznici! Mislim da cemo sa zajednicom ici na izlet u park Akagera, jedva cekam. Tamo ima ovih zivotinja i slonova i zirafa i antilopa i nopliza itd. Meni je veca fora park u planinama na istoku, prema Kongu, tamo su gorile. Al sam cuo da je 500 dolara upad u taj park... Jerbo samo bijelci idu, a te gorile su naravno zasticena vrsta... A da napravite neku akciju "I Nikola je gorila"? Po pitanju maljavih prsa ispunjavam kategoriju, skupite neku lovu pa da idem malo slikati!
Poceo sam tu vozim raznorazna vozila, ovdje ima uglavnom vise toyota nego mercedesa u Hercegovini. Nenormalno. Pa tako i ja vozim i kamionet, i rav, i neki veliki kamion po centru, a i peugeot 205. Jedva sam docekao da se mogu kretati brze od 3 km na sat. Noga dobro vise manje don Sebastijan donio sportski steznik za koljeno iz Hrvatske tako da se gibam.
Ali sam se polomio u gradu... :) Izasao ispred Bank of Kigali nesto provjeriti i parkirao sastrane i trebam preci cestu, a sastrane ceste imaju kanali zbog ovih kisa ljutih preko koji su naravno resetke sto i nije toliko naravno ocito, gledam napred, krenem, i samo odjednom nestanem, resetka polomljena i u tu rupu mi propala desna noga pa skoro do prepona... Dobro da nije lijeva... A jos ionako svi gledaju kad vide muzungu bijelca a jos kad sam se skicmao to je atrakcija ziva. Priskocili neki u pomoc a ja sta cu pravim se nije nis. Ogrebo koljeno ali hlace su citave to je vazno. :)) Vidim da me Afrika bas casti ali nema predaje kao onaj vitez iz Potrage za svetim gralom ako treba grizem... :))
Inace sve kul. Redovna molitva i uspjesno se popunjava vrijeme izmedju molitvi i obroka. Vise reda vise vremena. Ujutro sa knjigama u knjiznici koju stavljam u red popodne sa dicom. Navecer sa Silasom. I tu jos moram ubaciti i ucenje i Kinya i francuski naravno trebao bi biti jos bolji. A kad nesto treba u zajednici onda se naravno to stavlja na prvo mjesto. Otrcim svaki dan par kilometara da malo ojaca ta noga. Ma brijem briju po tom pitanju radim na duhovnom psihickom emocionalnom i fizickom planu i svakog dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem! :)) Kamo srece... :))
Vidio da smo napucali Engleze, kakva vijest... Jupijajaje. Samo napucali se i Boysi i Torcida? Nozovi i palice? To mi je totalna tuga jad i cemer ekipa se trosi za dzabe. Netko im je stvarno prodao pricu i to neku losu. Nije dobro nije dobro nije dobro ne ne ne.
Stabte jos pito...
Pisem neki projekt za pokrivanje skolarina to cu vas obavijestiti.
Uglavnom opusteno, lagano, smireno. Ovdje nema tlake ni nervoze. Ima dobra poslovica koju su mi neke nizozemke rekle, evo za kraj:
In Europe people have watches, in Africa people have time.
Gudbaj
Post je objavljen 30.10.2006. u 13:17 sati.