Marketing
Skrivena sjećanja
Netko je primijetio da boravak kraj mora ljudima pobuđuje lijepe misli, a da se važne odluke o moru donose negdje u birokratskim uredima daleko od njega. Opet je ovih dana šire novogradiško područje u žiži interese zbog ružnih događaja. Čedomorstva, ubojstva nedužnih ljudi, razni oblici kriminala, zvuci policijskih sirena i hitne, postali su naša svakodnevica kao da živimo u Americi.Bilo bi dobro distancirati se od svega na duži vremenski period i odmoriti se od tih grozota.Jedan moj rođak ovih dana se vratio s Lastova i kaže da je njemu i njegovoj djevojci dojadila ta otočka samoća i zaželjeli su se civilizacije i svijeta. Ipak su oni mladi i željni društva pa i provoda, a ne samo mira, mora i zdrave hrane i meditacije. Ljetna zarada ima svoju cijenu, pa tako se i njima tamo i svidjelo, a s druge strane jedva su dočekali da dođu natrag u Slavoniju. More obično mistificiraju i nerijetko mu pridaju nadnaravna svojstva. Nije to samo velika količina vode na jednom mjestu, nego doista nešto što krije brojne tajne, a možda čak i one vezane uz postanak svega. Ne mogu pojmiti snagu i veličinu mora, jer primjerice nikada nisam nikuda dalje plovio, doživio oluju, prenoćio na plovilu i slično, a da budem iskren nisam baš ni avanturista takve vrste. Ja mu se divim onako s kraj, s obale, sa kopna po kojem se može hodati, a ne s dasaka čamca koji mi može izmaći ispod nogu. Mi se na kopnu davimo u svojim problemima i ponekad znamo reći da nam je „došla voda do vrata“. Ja sam kao dječak jednom umalo stradao, roneći u moru. Kako bizarno, banalno i glupo sam mogao poginuti. Izranjali smo boce piva koje smo pobacali na dno u jednoj uvali gdje smo se kupali. Jedna je bila bačena malo dalje. Izvlačili smo šibice tko će ju izroniti. To sam trebao učiniti ja. Zaronio sam, dohvatio ju, no povratak prema površini i pogled u Sunce iz mora trajao je cijelu vječnost. Gadno sam grebao u zadnjim zaveslajima izlazeći iz mora. Od tada ne ronim i respektiram morske dubine više nego netko tko je lakomislen. Primjećujem u zadnje vrijeme da se sve manje sjećam nekih lijepih trenutaka kao što su ljetovanja na moru iz učeničkih i studentskih dana, stopiranja, kampiranja,.. Gdje su se sakrile uspomene do kojih mi je nekad toliko bilo stalo? Čim mi se ukaže prva prigoda sjest ću na klupu kraj mora i neću žuriti, gledat ću u more i prelistavati sjećanja dok se ne umorim.
Post je objavljen 13.11.2006. u 12:59 sati.